U zatvoru Auburn u New Yorku izvršeno je prvo pogubljenje strujnim udarom u historiji protiv Williama Kemmlera, koji je osuđen za ubistvo svoje ljubavnice, Matilde Ziegler, sjekirom.
Strujni udar kao “humano” sredstvo egzekucije prvi je predložio 1881. godine dr. Albert Southwick, zubar. Southwick je bio svjedok kako je stariji pijanac "bezbolno" ubijen nakon što je dodirnuo terminale električnog generatora u Buffalu. U preovlađujućem obliku pogubljenja u to vrijeme, smrti vješanjem, poznato je da su osuđeni visili za slomljene vratove do 30 minuta prije nego što su podlegli gušenju.
Godine 1889. stupio je na snagu njujorški Zakon o električnoj egzekuciji, prvi te vrste u svijetu, a Edwin R. Davis, električar u zatvoru Auburn, dobio je zadatak da dizajnira električnu stolicu. Slično modernom uređaju, Davisova stolica je bila opremljena sa dvije elektrode, koje su bile sastavljene od metalnih diskova spojenih gumom i prekrivenih vlažnom spužvom. Elektrode su trebale biti postavljene na glavu i leđa kriminalca.
Dana 6. augusta 1890. godine, William Kemmler je postao prva osoba koja je osuđena na smrtnu kaznu na električnoj stolici. Nakon što je bio vezan, punjenje od približno 700 volti isporučeno je samo 17 sekundi prije nego što je struja prestala. Iako su svjedoci izjavili da se osjetio miris spaljene odjeće i ugljenisanog mesa, Kemmler je bio daleko od toga da je mrtav, pa je pripremljen drugi šok. Drugo punjenje je bilo 1.030 volti i primjenjivano je oko dvije minute, nakon čega je primjećeno da dim izlazi iz glave Kemmlera, koji je očigledno bio mrtav. Obdukcija je pokazala da mu je elektroda pričvršćena za leđa izgorjela tijelo do kičme.
Dr. Southwick je pozdravio Kemmlerovo pogubljenje uz izjavu: "Od danas živimo u višoj civilizaciji", dok je američki pronalazač George Westinghouse, inovator korištenja električne energije, primijetio: "Bolje bi prošli sa sjekirom."
Pogubljenje na električnoj stolici je česta tema u američkim filmovima, a jedna od najpotresnijih scena snimljena je u filmu Zelena milja.
