Prodaja Aljaske Sjedinjenim Američkim Državama 1867. godine bila je jedan od najznačajnijih događaja u povijesti obiju zemalae. Ovaj potez, koji je u početku bio ismijavan kao “Sewardova ludost”, imao je dalekosežne ekonomske i geopolitičke posljedice.
Povijesni kontekst
Rusija je došla u posjed Aljaske 1741. godine zahvaljujući danskom istraživaču Vitusu Jonassenu Beringu, koji je istraživao za ruskog cara Petra Velikog. Aljaska je postala važna za trgovinu krznom, posebno krznom morskih vidri, koje su bile vrlo cijenjene u to vrijeme. Međutim, sredinom 19. stoljeća, Rusija se suočila s nekoliko izazova koji su je naveli na prodaju ovog udaljenog teritorija.
Razlozi za prodaju
Financijski problemi: Rusija je sredinom 19. stoljeća bila u financijskim problemima, dijelom zbog Krimskog rata (1853-1856), koji je iscrpio ruske resurse. Održavanje i obrana Aljaske postali su preveliki teret za rusku blagajnu.
Geografska izolacija: Aljaska je bila udaljena i teško dostupna iz evropskog dijela Rusije. Logistički izazovi i visoki troškovi održavanja teritorija dodatno su opteretili rusku administraciju.
Strah od britanske ekspanzije: Rusija se plašila da bi Britanija, koja je kontrolirala Kanadu, mogla pokušati zauzeti Aljasku. Prodajom Aljaske SAD-u, Rusija je željela spriječiti britansku ekspanziju na tom području.
Pregovori i prodaja
Pregovori su započeli sredinom 19. stoljeća, a ključnu ulogu u dogovoru odigrao je američki državni sekretar William H. Seward. U noći 30. marta 1867. godine, nakon cjelonoćne sjednice, Seward je pristao kupiti Aljasku za 7,2 miliona dolara, što bi, pretvoreno u kupovnu moć, danas iznosilo približno 133 milona dolara. Ovaj iznos tada je činio oko dva posto budžeta Sjedinjenih Američkih Država.
Reakcije na kupovinu
Reakcije na kupovinu u Sjedinjenim Američkim Državama bile su mješovite. Mnogi su vjerovali da će posjed Aljaske poslužiti kao dobra baza za širenje američke trgovine u Aziji. Kritičari su, međutim, ismijavali Sewarda zbog tajnovitosti oko dogovora, nazivajući kupnju “Sewardova ludost” i “Sewardov ledenjak”.
Jedan od najpoznatijih kritičara bio je Horace Greeley, utjecajni američki novinar i osnivač novina The New York Tribune. Greeley je bio skeptičan prema vrijednosti Aljaske i smatrao je da je kupnja bila nepotrebna i rasipna. Također, senator Charles Sumner, iako je kasnije podržao kupnju, u početku je bio skeptičan i izrazio sumnje o njenoj vrijednosti.
Posljedice prodaje
Aljaska je postala važan izvor prirodnih resursa, uključujući zlato, naftu i ribu, što je znatno doprinijelo američkoj ekonomiji. Zlatna groznica krajem 19. stoljeća privukla je hiljade doseljenika i dodatno potaknula ekonomski rast.
Kupnja Aljaske proširila je teritoriju SAD-a i ojačala njegovu poziciju u Pacifičkom regionu. Aljaska je postala strateški važna za vrijeme Drugog svjetskog rata i Hladnog rata, služeći kao ključna vojna baza.
Američka kupovina Aljaske dovela je do znatnog priljeva američkih doseljenika, što je promijenilo demografski i kulturni pejzaž regije. Domorodačko stanovništvo suočilo se s novim izazovima i politikama pod američkom upravom.
Prodaja Aljaske ostaje jedan od najvažnijih događaja u povijesti Sjedinjenih Američkih Država i Rusije. Iako je u početku bila ismijavana, ova kupovina pokazala se kao strateški i ekonomski isplativa za SAD. S druge strane, Rusija je riješila svoje financijske probleme i izbjegla potencijalne sukobe s Britanijom. Ovaj povijesni događaj pokazuje kako jedan naizgled manje važan potez može imati dalekosežne posljedice na globalnom nivou.
