"Dok budem predsjednica, nikada neću posustati u odbrani sigurnosti i ideala Sjedinjenih Američkih Država, jer u vječnom sukobu između demokratije i tiranije, znam s koje strane sam; i s koje strane su SAD", izjavila je potpredsjednica Kamala Harris u svom govoru na nacionalnoj demokratskoj konvenciji koja je održana prije deset dana u Chicagu. U intervjuu za CNN, u svom prvom razgovoru nakon što je preuzela kandidaturu za predsjednika stranke, prošlog četvrtka je govorila o ratu u Gazi, naglasivši da će, ako pobijedi na izborima 5. novembra, zadržati politiku Joea Bidena koja zahtijeva odmah prekid vatre, ali bez obustave prodaje oružja Izraelu.

Postepeno, demokratska kandidatkinja koja je u prvih nekoliko sedmica izbjegavala davanje detaljnih informacija o svojim vladinim prijedlozima, sve više otkriva kako bi izgledala njena spoljna politika ako dođe do Ovalnog ureda. U svojim prvim naznakama predstavila se kao snažna i iskusna liderka, ocijenjuje španski El Pais koja će slijediti trag svog prethodnika, ali će donositi vlastite odluke. Demokratska kandidatkinja je željela naglasiti radikalnu razliku u odnosu na Trumpovu politiku "Amerika na prvom mjestu", koji je dovodio u pitanje sposobnost Harris da se nosi s autokratama poput sjevernokorejskog Kim Jong-una ili ruskog Vladimira Putina.

Onaj koji preuzme dužnost 20. januara 2025. suočit će se s kompliciranim scenarijem. U Evropi se vodi najkrvaviji rat od 1945. godine. Na Bliskom Istoku se nazire provalija. Indo-Pacifik je scena hladnog rata u trgovini i tehnologiji. Istovremeno se intenzivira približavanje Rusije, Kine, Sjeverne Koreje i Irana. Kao rezultat ere u kojoj je Trump vršio pritisak na saveznike SAD-a da više ulažu u odbranu, a Biden je pokrenuo mrežu novih regionalnih saveza, vojne izdatke se multipliciraju. NATO se proširio i modernizirao; u Indo-Pacifiku se pojačava saradnja između Japana, Južne Koreje, Filipina i Australije.

Harris i njen tim tvrde da je ona, osim Bidena, kandidatkinja s najviše iskustva u spoljnoj politici u posljednjih 35 godina, još od vremena predsjednika Georgea Busha starijeg. Potpredsjednica podsjeća da je tokom svojih tri i po godine na toj funkciji putovala u 21 zemlju i sastajala se s gotovo 150 stranih lidera. Tokom svog vremena u Senatu bila je članica odbora za obavještajne poslove i nacionalnu sigurnost, gdje je imala pristup najosjetljivijim i najtajnijim pitanjima spoljnih poslova i sigurnosti.

"Prisustvovala je svakom trenutku kada je trebalo donijeti važnu odluku o spoljnoj politici, bilo u Ovalnom uredu ili Sobi za krizne situacije. Predsjednik Joe Biden cijeni njene savjete. Nije tako da dolazi potpuno nova u tom području, već je četiri godine upoznata s tim temama tokom perioda koji je bio prilično turbulentan u međunarodnoj politici", podsjeća Colin Kahl, bivši zamjenik ministra odbrane tokom Bidenove administracije i sadašnji profesor na Univerzitetu Stanford.

U svom govoru u Chicagu, Harris je naglasila važnost "čvrstog" promovisanja vrijednosti i sigurnosti SAD-a u inostranstvu. Također je istakla važnost saveza, svoje posvećenosti NATO-u i podrške Ukrajini. Sve ove tačke su temelji Bidenove spoljno-političke strategije i razlikuju se od Trumpovih stavova. Republikanski kandidat tvrdi da bi završio rat u Ukrajini "za 24 sata" nakon povratka u Bijelu kuću i prijeti da neće poštovati princip uzajamne pomoći ako neki član NATO-a koji ne ispunjava ciljeve vojnih izdataka bude napadnut.

"Principi američke spoljne politike biće dosljedni onima iz Bidenove administracije. Kamala Harris vjeruje u snažno liderstvo SAD-a, u kojem se naši vrijednosti i snaga moraju kombinovati za dobrobit i sigurnost Amerikanaca, ali i za globalno zajedničko dobro", naglašava Susan Rice, bivša savjetnica za nacionalnu sigurnost u Bijeloj kući za vrijeme Baracka Obame i sadašnja profesorica na Univerzitetu Harvard, o hipotetičkoj Harrisovoj administraciji.

Kao potpredsjednica, pokušala je riješiti uzroke migracije iz Srednje Amerike; kao kandidatkinja, obećava da će provesti zakon o kontroli granice, koji su pregovarale obje strane, ali je neuspješno prošao u Kongresu početkom ove godine zbog odbacivanja od strane republikanaca nakon što je Trump kritizirao mjeru.

Međutim, Rice smatra da Harris neće imati identičnu spoljnu politiku kao Biden: "Vidjet ćemo razlike u naglasku, razlike u tonu", predviđa bivša ambasadorica SAD-a pri UN-u. Djelomično je riječ o mentalitetu. Biden je političar starog kova, oblikovan ideološkim okovima Hladnog rata. Harris, bivša generalna tužiteljica Kalifornije i članica generacije koja je odrasla kada je pao Berlinski zid, gleda na stvari više kroz prizmu legalnosti. Kao kćerka imigranata i političkih aktivista, svjesna je, smatra se, i drugih pogleda u svijetu o imperijalizmu, globalizaciji ili problemima na Bliskom Istoku.

Podjela unutar stranke

Tačno je da se oko ove regije, i rata u Gazi, očekivalo veće razlike između trenutnog stanara Bijele kuće, koji od početka sukoba čvrsto podržava Izrael, i svoje potpredsjednice. Kada je u četvrtak upitana o svom stavu prema mogućem embargu na oružje protiv saveznika, Harris je rekla da se ne razlikuje od Bidenovog stava i da ne razmatra takvu vrstu zabrane.

Kandidatkinja je naglasila da je njen stav "nepomičan i nepopustljiv" u vezi s pravom Izraela na samoobranu, ali je također istakla da se to pravo mora koristiti u skladu s međunarodnim zakonima. Izrazila je žaljenje što je "previše nevinih Palestinaca" — više od 40.000 — poginulo u tom ratu. "Moramo postići dogovor" o prekidu vatre i razmjeni zarobljenika, insistirala je. Samo na taj način može se završiti rat i započeti put koji omogućava rješenje u vidu dvaju država i dostojanstven život Palestincima. Njen stav prijeti ponovnom otvaranju dubokih podjela unutar Demokratske stranke između pro-palestinskih i pro-izraelskih grupa.

Harris je mnogo manje eksplicitna u vezi s jednim od glavnih osovina američke spoljne politike u posljednjim godinama, kako kod demokrata tako i republikanaca: rivalitetom s Pekingom. Demokratski izborni program, napisan prije Bidenove odluke da ne traži ponovno izbore, donosi više detalja: bliska suradnja s saveznicima u odgovoru na "intenzivnu stratešku konkurenciju" s kineskim divom; otpor kineskoj prisili i onome što Washington smatra pristrasnim trgovinskim praksama; jačanje američke industrijske baze; i, u isto vrijeme, suradnja s Pekingom u oblastima zajedničkog interesa.