Zatvaranje ureda Al Jazeere u Jerusalemu, nakon što je Izrael tu mrežu označio kao "prijetnju nacionalnoj sigurnosti", kulminira duga historija sporova, koja nije izuzeta od krvavih poglavlja sukoba, između katarske televizije i vlade premijera Benjamina Netanyahua.

Izrael nikada nije vjerovao Al Jazeeri. Njegovi čelnici, bez obzira na ideološko ili političko opredjeljenje, u tom su televizijskom kanalu vidjeli “dobro podmazan stroj za poticanje” na terorizam i glasnogovornika islamističkog pokreta Hamas. Ni katarska televizija nije ulijevala povjerenje tradicionalnim i tradicionalističkim silama drugih zemalja. Međutim, nije shvaćeno, osobito iz zapadne perspektive, da Izrael, država koja se općenito definira kao jedina demokratija u regiji čiji su režimi autokratski i alergični na slobodu medija, krši pravo na informaciju na ovaj način, osnovni temelj za svaku demokratiju dostojnu ovog imena.

Drastična i retrogradna odluka o zatvaranju Al Jazeerinog sjedišta krije neobičnu svrhu ušutkivanja i skrivanja stvarnosti rata u Gazi i dio je opsežne serije sistematskih napada kako bi se ušutkao neugodni glas katarske stanice.

Izraelska se država tako pridružuje odabranom klubu zemalja s autoritarnim vladama koje su uložile veto na ovaj medij. Prethodno su dopisnici lanca bili pretresani u kontekstima i okolnostima sličnim sadašnjima u Rabatu, Tunisu, Kairu, Bagdadu, Abu Dhabiju, Rijadu, New Delhiju i dugom popisu glavnih gradova. U stvarnosti, odnos Al Jazeere s Izraelom ne razlikuje se puno od njezine historije s drugim diktatorskim režimima u arapskom svijetu.

Osnovan 1996. godine, ovaj lanac jedan je od rijetkih koji je ostao u Gazi nakon sedmog oktobra. Njegovi dopisnici, raspoređeni po cijelom teritoriju Pojasa Gaze, bili su privilegirani i gotovo jedini svjedoci rata bez presedana, te su izvještavali u svakom trenutku o zločinima koje je počinila izraelska vojska. Od početka rata, Izrael je namjerno i stalno pokušavao ubiti nekoliko njenih dopisnika i njihove porodice.

Najpoznatiji slučaj je onaj Waela Dahdouha, šefa Al Jazeerinog dopisništva u Gazi, čija su supruga, nekoliko njegove djece - jedno od njih također novinar kanala Hamza Dahdouh - i unuk ubijeni u izraelskim napadima.

Zatvaranje ureda od strane Izraela nije ništa drugo nego još jedan očajnički pokušaj zastrašivanja te televizijske stanice, s ciljem prikrivanja nemoralnih ratnih akcija izraelske vojske u Pojasu Gaze, čija je genocidna namjera "upadljiva i razmetljiva". To je izraz Francesce Albanese, posebne izvjestiteljice Ujedinjenih naroda za okupirane palestinske teritorije a katarska mreža je iznosila verzije događaja koje su često bile u suprotnosti sa službenim izvještajem izraelske vlade.

Novinar Al Jazeere iz Ramallaha (Zapadna obala) Zein Basravi rekao je jednog dana – s pravom – da je rat između Izraela i Palestine “jedan od glavnih razloga zašto naš kanal postoji”. Taj je sukob simbolički i moralni kapital kanala, gotovo razlog postojanja. Iz tog razloga Al Jazeera ni pod kojim uslovima ne razmišlja o promjeni uredničke linije o situaciji na Bliskom istoku. Zatvaranje njenih prostorija od strane Izraela vjerojatno neće utjecati na njihov rad. Naprotiv, ovakvim postupcima protivnici televizijske stankce pridonose njenoj popularnosti i potvrđuju njezin kredibilitet među masama koje u njoj i dalje vide pravu platformu za potlačene glasove u arapskom svijetu.

Anass Ben Salah novinar je mreže Al Jazeera; ovaj je komentar napisao za El Pais