Društvene mreže često nam pomognu u dekodiranju profila različitih ličnosti. Nažalost, nerijetko se u takvim prilikama može ustanoviti umna površnost i nedovoljno izgrađena ličnost. To se ponajbolje vidi u slučajevima neslaganja s drugim stavovima. I umjesto da se na lijep i kulturan način iskaže svoj vlastiti stav, poduprt obrazloženjem, britkom sentencom, argumentom, činjenicom, lijepom riječju i sl., nerijetko se poseže za teškim riječima, klevatama, kletvama, psovkama i vulgarizmima, verbalnim “seljačkim” manirom, neakademskim rječnikom, prostačkim senzibilitetom.

Nije isključeno da u nekim nepromišljenim situacijama čovjek može reagirati nepromišljeno i neprimjereno, iako ni za to nema opravdanja, naročito ako, ničim izazvan, tako reagira, ali nije naodmet imati na umu da treba povući ručnu i zaustaviti lavinu primitivizma. U protivnom, onaj ko se tako ponaša, treba imati na umu bitnu psihološku činjenicu tzv. ogledala, u kojem je onaj kome se obraća na nepristojan način, zapravo on takav, i da se pogrda i takva vrsta ahmakluka direktno transponira na onoga ko sebi daje takvo pravo.

Možda je od toga samo gora ona situacija u kojoj proklamirani i praktični vjernici, koji pripadaju istom safu, istom poretku, istom ešalonu etike, upućuju takve riječi jedni drugima. Takvi bi se morali zapitati, kako bi se to u Hercegovini kazalo, kud gone. Nepristojno i neprimjereno ponašanje, čak i iza profila društvene mreže, nema nikakvo opravdanje. Ljudskost, čojstvo, kultura i dostojanstvo nemaju cijene.