Drugog januara 1815. godine, pjesnik George Gordon Byron, poznatiji kao Lord Byron i slavan i po svom majstorstvu riječi i po svom promiskuitetnom i mukotrpnom ljubavnom životu, oženio je Anne Isabellu ili Annabella Milbanke, jedinu kćer bogatog i liberalnog obitelji na sjeverozapadu Engleske. Krajem iste godine rođena je jedina kći para, Augusta Ada.

Djevojčica nikada nije upoznala svog oca. Dok je bila praktično novorođenče, majka ju je diskretno pokupila i otišla u seosku kuću njezinih roditelja, ne mogavši izdržati život s Byronom. Nakon nekoliko mjeseci pjesnik je zauvijek napustio Englesku i umro u Grčkoj kada je njegova kćer imala osam godina. Unatoč tome, Ada Lovelace počela je prema svom slavnom ocu osjećati istinsko štovanje.

Annabella je preuzela obuku svoje kćeri. Ona sama bila je jedna od rijetkih žena svoje generacije koja je stekla formalno obrazovanje i pokazala poseban interes za matematiku, do te mjere da ju je Lord Byron nazvao "Princezom paralelograma". Annabella je to zanimanje prenijela na svoju kćer, misleći da će matematika nadoknaditi maštovite i udaljene sklonosti njezinog očevog naslijeđa. Dok je Ada bila dijete, njezina je majka angažirala poznate matematičare kao učitelje ili ju je sama podučavala kad nije našla odgovarajućeg.

Kad je imala dvadeset godina, Ada se udala za Williama King-noela, plemića koji je ubrzo postao grof od Lovelacea, dajući joj titulu grofice od Lovelacea po kojoj će kasnije biti poznata. No ni brak ni troje djece koje je dobila u nekoliko godina nisu spriječili Adu da njeguje svoju veliku strast, matematiku.

Adina majka angažirala je istaknute naučnike da poučavaju njezinu kćer kao buduću naučnicu. Tada je započKad je imala dvanaest godina odlučila je (kao i mnoga druga djeca) da želi letjeti, no za razliku od drugih čiji su pokušaji bili ograničeni na skakanje sa stolica, odlučila se za naučni pristup. Proučavala je ptice i materijale za letenja. U to vrijeme Ada je nacrtala nacrte parnog letećeg stroja. Napisala je i ilustrirala priručnik o letenju koji je nazvala Flyology.ela svoje dugogodišnje prijateljstvo s Charlesom Babbageom, najistaknutijim engleskim matematičarom u prvoj polovini 19. stoljeća. Ada ga je upoznala na zabavi u visokom društvu 1833., kada je njoj bilo samo 17, a Babbageu 41. Tom prilikom joj je naučnik opisao "diferencijalni stroj" koji je upravo proizveo, složeni aparat od bronze i čelika koji je služio za automatsko rješavanje matematičkih jednadžbi. Dva dana kasnije Ada i njezina majka došle su u Babbageovu kuću kako bi izravno promatrale uređaj koji je zapravo bio samo prototip visok oko 75 centimetara.

Babbage je volio izlagati svoj računarski stroj drugim naučnicima, poput Charlesa Darwina, književnicima poput Dickensa i znatiželjnicima iz dobrog društva. Mnogi su bili zapanjeni ali Ada je, s druge strane, odmah shvatila njegovo funkcioniranje i stvarnu korisnost. Babbage i Ada započeli su intelektualnu vezu koja će trajati godinama, prvo kao učitelj i učenica, a ubrzo i kao pravi par.

Godinu dana kasnije, Babbage je objasnio Adi i njezinoj majci svoju ideju za još jedan izum. Iako je diferencijalni stroj, onaj bučni stroj s ručkom koji im je pokazao prethodne godine, ostao nedovršen, Babbage je već zamislio kompliciraniji i sposobniji stroj. Pokretala bi ga para, a njegovi rotirajući koluti zauzimali bi prostora koliko i lokomotiva.

Novi "analitički stroj" mogao bi raditi više od pukih matematičkih izračuna. Prema Babbageovim riječima, odnosno, mogao bi pohraniti rezultate koje je generirao i koristiti ih u drugim jednadžbama. U biti, ovaj stroj ne bi samo računao, već bi funkcionirao poput računara.

Fasciniran potencijalom izuma, Lovelace je uspostavila bliski kontakt s Babbageom dok je razvijao planove. Godine 1842. talijanski matematičar (i budući premijer) Luigi Federico Menabrea objavio je članak o stroju koji je predložio Babbage koji je Lovelace s entuzijazmom prevela na engleski.

U "Bilješci G" Ada je ponudila opis "koraka kojima bi stroj mogao izračunati Bernoullijeve brojeve", niz racionalnih brojeva koji se često ponavlja u matematici. Lovelace je pretvorila matematiku i izračun u niz detaljnih uputa na perforiranim karticama koje bi analitički stroj pokretao, u načinu trenutnog algoritma. Ada je napisala prvi računarski program u historiji za računar koji uopće nije postojao i bio je poznat samo po opisu.

Njena očekivanja od stroja daleko su nadilazila očekivanja samog Babbagea, koji je vjerovao da će se njegova korisnost svesti na računarstvo. Za Lovelace, pak, njegove sposobnosti nisu bile ograničene na njegovu sposobnost izračuna složenih jednadžbi. Predvidjela je da može raditi sa bilo čime što se može predstaviti brojevima, kao što su muzičke note ili tekstovi, i zamislila je budućnost u kojoj će ljudi raditi u saradnji sa strojevima te vrste.

Lovelace je u svom radu uravnotežila majčinu analitičku strogost s očevom originalnošću. Objavila je detaljne i konkretne opise kako bi hipotetski računar radio, dok je poetski raspredala o potencijalu mehaničke budućnosti. Njen matematički intelekt i kreativnost omogućili su joj da zamisli apstraktno područje koje će kasnije biti poznato kao informatika. Lovelace je svoj rad definirala kao "poetsku nauku".

Ada Lovelace umrla je od raka maternice 1852. godine, sa samo 36 godina, a da nije vidjela da je analitički stroj završen. Zapravo, Babbage je uspio dovršiti samo mali dio prije svoje smrti 1871. godine, u dobi od osamdeset godina. Međutim, 1979. godine, više od sto godina nakon što je Lovelace napisala prvi računarski program, računarski jezik koji se koristi u transportnim i vojnim sistemima diljem svijeta nazvan je Ada u njenu čast.