Tokom teških dana Drugog svjetskog rata, dok je veći dio Evrope počeo da razmišlja o mogućem porazu nacističke Njemačke, korijeni više etničkih sukoba obnovljeni su na jugoistoku Evrope.

Kako su se njemačke snage povukle sa Balkana u ljeto 1944. godine, grčko-albanska granica postala je pozornica za ono što Albanci pamte kao „genocid u Čameriji“. Događaji su uključivali protjerivanje naroda Čam, pretežno muslimanskih etničkih Albanaca, iz sjeverne Grčke. Širom Albanije u junu je održan niz događaja kako bi obilježila 80. godišnjica masovnih ubistava, koja i dalje opterećuju odnose između Albanije i Grčke.

„Čamerija je otvorena rana za naciju“, rekao je Shpetim Idrizi, lider Stranke za pravdu, integraciju i jedinstvo, koja se zalaže za pitanje Čama, tokom govora u znak sjećanja na masakr.

Čamarija, planinska regija u današnjoj Grčkoj uz granicu s Albanijom, Grčka sada naziva Sjevernim Epirom. Iako se procjene razlikuju, između 25.000 i 70.000 albanskih Čama živjelo je u regionu Čamarije početkom 20. stoljeća. Do 1945. mnogi su bili prisilno protjerani.

U svojoj knjizi o genocidima na Balkanu, historičar Paul Mojzes rekao je da su grčke nacionalističke snage ubile najmanje 2.877 albanskih Čama, 475 žena je silovano i više od 68 sela uništeno. Organizacije Albanaca Čama kažu da je ubijeno najmanje 5.800 Albanaca.


Ova slika koju je snimila Uprava Ujedinjenih nacija za pomoć i rehabilitaciju prikazuje izbjeglice Čame u kampu u Albaniji nakon njihovog protjerivanja iz Grčke 1944. (UNRRA)

Nacionalna republikanska grčka liga etnički je očistila oko 20.000 muslimanskih čamskih Albanaca, prema Mojzesu, prisilno ih preselivši uglavnom u Albaniju. U Čamariji je ostalo samo nekoliko kršćanskih Čama, a veliki dio zajednice je kasnije heleniziran.

Među protjeranima je i porodica Sildija Koqinija, čiji je djed tada imao samo dvije godine.

“Rođen sam u Konispolju, u Čameriji, ostao sam na teritoriji Albanije. Odrastao sam s ljubavlju i brigom za Čameriju, i oduvijek sam imao želju da se aktivno bavim promocijom Chamerie”, rekao je 27-godišnji Koqini, aktivistica posvećena očuvanju sjećanja na ono što se dogodilo među mlađim generacijama.

„Historija se mora prenositi s generacije na generaciju. Na ovaj način živi i moj djed”, rekla je za Middle East Eye.

Početkom 20. vijeka, značajan dio Balkana, pod osmanskom vlašću, ostao je mozaik vjerskih i etničkih grupa. Osmansko povlačenje iz regiona i jačanje kršćanskih nacionalizma je to promijenilo.

Nakon stjecanja nezavisnosti Albanije od Osmanlija 1912. godine, osnažena su nacionalistička osjećanja u susjednim zemljama poput Grčke i Srbije, uspostavljena u 19. vijeku. Oni su nastojali da svoje zemlje učine etnički i vjerski homogenijim.

Tokom većine novije historije, region Čamerija je bio naseljen i Grcima i Albancima. Sve se to promijenilo na početku balkanskih ratova 1912. i 13. kada su grčke snage započele iredentističku kampanju osvajanja regija za koje su smatrali da su njihove.

Prema historičaru Renaudu Dorlhiaku, autoru Cham Issue u vezi s albanskim, grčkim i turskim nacionalnim projektima (1908–25) , Grčka je ciljala albanske vođe, spaljivala sela i konfiskovala zemlju, prisiljavajući hiljade da pobjegnu na osmansku teritoriju ili na albansku teritoriju u nastajanju stanje.

„Do 1945. godine grčka država je završila decenijama dug projekat etničkog čišćenja Albanaca Čamerije iz njihovih domova“, rekao je Alket Veliu, direktor fondacije Čamerija „Hasan Tahsini“.

“Ovo je historijska istina koju treba reći i napisati. Već 80 godina grčka država se trudi da se ovo pitanje zaboravi, ali i dalje imamo svjedoke”, dodao je Veliu u intervjuu za MEE.

Tokom komunističke ere, nekoliko albanskih Čama usuđivalo se da pokrene ovo pitanje iz straha da će narušiti grčko-albanske odnose. Tek 1991. godine su počele da se razvijaju rasprave o reparacijama, s uzastopnim grčkim vladama koje su pokušavale da ih ukinu.

2022. godine, parlamentarac EU Manolis Kefalogiannis iz grčke vladajuće stranke kritizirao je pokušaje albanskog parlamenta da ukaže na ovaj genocid, nazivajući ih "iredentističkim". Podnesak Evropskom parlamentu implicirao je upozorenje da bi aspiracije Albanije za ulazak u Evropsku uniju mogle biti obustavljene. Grčka je odbacila pitanje Čama kao nepostojeće i odbija da o njemu razgovara.

"Grčka država je svjesna onoga što se dogodilo u Čameriji, jer je to sama izazvala", rekao je Veliu. “Tamo se dogodio genocid. To je kao takvu priznao albanski parlament 1994. godine. Ako šutimo, rizikujemo da se takvi događaji ponove”, dodao je on.


Decenijama pod komunističkom vlašću, Albancima nije bilo dozvoljeno da pokreću pitanje čamskih izbjeglica kako ne bi poremetili grčko-albanske odnose (UNRRA)

Johannes Hahn, evropski komesar za evropsku politiku susjedstva i proširenje, 2016. spomenuo je „pitanje Čam“ kao „postojeće“ između Albanije i Grčke koje treba riješiti. Grčka je kritizirala Hahna što je stao na stranu Albanije zbog druge zemlje članice EU.

Tokom posjete Grčkoj ranije ove godine, albanski premijer Edi Rama govorio je o "nasilnom raseljavanju naših predaka iz njihovih domova na sjeveru Grčke", misleći na Čameriju.

U prošlosti je grčka ambasada u Tirani osudila zvanične albanske komemoracije vezane za, kako se opisuje, navodni "genocid nad čamskim Albancima" i "okupaciju albanske teritorije od strane Grčke".

Prema albanskom historičaru Olsi Jazexhi, narod Cham, koji je brojao preko 100.000 u postkomunističkoj Albaniji, vršio je pritisak na albansku vladu da se pozabavi tim pitanjem s Grčkom.

“U martu 2011. Čami su formirali svoju političku stranku, Partiju za pravdu, integraciju i jedinstvo, koja je učestvovala na izborima, ima svoje poslanike i tražila od grčke vlade reparacije u iznosu od 10,7 milijardi dolara za protjerivanje čamskih Albanaca”, rekao je Jazexhi.

Ovo zabrinjava grčku vladu.


Grčka je kritizirala albanske zvaničnike zbog obilježavanja protjerivanja muslimana iz Čamerije (Fondacija Chameria 'Hasan Tahsini')

“Grčka država je bila zabrinuta zbog čamskog aktivizma i pritužbi koje su Čami podnijeli međunarodnim tijelima,” dodao je Jazexhi. „Štaviše, Grčka je doživljavala zahtjeve čamskih muslimana kao novi front sa svojim muslimanskim manjinama, slično problemima s kojima se već suočavala sa svojim turskim stanovništvom na granici sa Turskom“, dodao je.

Decenijama se turska manjina žalila na diskriminatornu praksu Atine prema lokalnoj zajednici, pitanja koja do danas ostaju neriješena.

“Grčka ne želi da otvori svoja vrata za svoje muslimane koji su protjerani prije 100 godina. Ako im bude dozvoljeno da se vrate, to će promijeniti demografiju helenizacije koju je Grčka poduzela u proteklih 100 godina”, rekao je Jazexhi.