Vjerujete li u duhove, ako vjerujete krenite s nama ponovno na slavnu autocestu 66, na njen dio koji prolazi kraj Waxahachie u Texasu. U pitanju je pitoreskni grad koji se često koristi kao pozadina u filmovima i televizijskim serijama zbog svog autentičnog povijesnog ambijenta. Jedno od opsjednutih mjesta na ovoj autocesti je, navodno, restoran koji je do nedavno nosio naziv Catfish Plantation. Bio je smješten u viktorijanskoj kući, sagrađenoj davne 1895. godine. Ovaj je objekt do 1970. godine služio za stanovanje da bi se nakon toga u njemu smjestila ljekarska ordinacija. Ona je bila kratkog vijeka i uskoro je ustupila mjesto restoranu, zapravo nizu neuspješnih restorana.

Kada je objekt kupila porodica Baker restoran je dobio dvojaku funkciju, stambenu i poslovnu. Ono što Bakerovi nisu znali da su s kupovinom u paketu dobili i duhove, barem tako tvrde. Ova tradicionalna kuća iz 19. stoljeća ima standardno veliki trijem s prednje strane, kao i okolno veliko dvorište. Upravo to pridonosi njezinom šarmu i privlačnosti. Restoran je u ovom trenutku stavljen u prodaju i upitno je hoće li dalje biti restoran ili nešto drugo. Bio je poznat po odličnoj domaćoj kuhinji. Posluživala se tu cajunska kuhinja, koja je sinteza francuske i južnjačke američke kuhinje uz primjese španjolskog i afričkog utjecaja. U ovom restoranu se nudio mali, ali bogat jelovnik na kojem je bilo puno ribe, a najpoznatiji su bili po filetima soma.

Osim hrane mjesto je nudilo i jezivu zabavu, pa se reklamiralo kao ono koje “poslužuje duše i duhovi”. Ugostitelji Tom i Melissa Baker odlučili su preurediti objekt 1984. godine. S  početkom preuređenja ovdje su se počele događati neobične stvari. Kada je Melissa prvi puta sama došla u kuću osjetila je odmah pri ulasku miris kafe, a u kuhinji ju je dočekala skuhana kafa, bila je to neka vrsta dobrodošlice. Nakon toga počela je nalaziti stvari na sasvim drugim mjestima od onih na kojima ih je ostavila prethodnog dana. Po završetku obnove stvari su postale još čudnije. Suđe je navodno levitiralo, a svijetla su se palila i gasila sama po sebi. Povremeno se u kući pojavljivalo i plavičasto svijetlo kao i čudne siluete, pa čak i duhovi mačaka.

Istraživači paranormalnog su utvrdili da u kući ima više duhova, ali da su oni dobronamjerni. U kući su, prema njima, najčešće tri duha. Jedan od njih je navodno duh Elizabeth Anderson, nesretne mlade žene koju je na dan vjenčanja zadavio njezin bivši mladić. Zbilo se to  1920. godine. Ljudi su Elizabeth “viđali” obično u restoranu gdje je gledala kroz prozor, ili u gradu. Poznata je, kažu, po tome što voli dodirivati ljude i biti u njihovoj blizini, a da je u blizini vas shvatit ćete, navodno, po cvjetnom mirisu kojega širi oko sebe. Drugi je duh stanovitog Willyja koji je umro u kući u vrijeme Velike depresije, a on je navodno najmirniji od svih tamošnjih duhova. Svojevremeno su ga na trijemu, gdje najčešće boravi, uočila dva policajca, ali kada su mu se približila on je jednostavno nestao. Nakon Willyja u kući je živjela Caroline Mooney sa svojom porodicom između 1953. i 1970. godine. Umrla je ovdje u dobi od 80 godina, a smatra se da nije ni danas svjesna svoje smrti. Poneki istraživači onostranog vjeruju da se u kući pojavljuje i četvrti duh žene Loli Roller, koja je ubijena u blizini ove kuće.

Restoran je izgorio 2003. godine nakon čega je krenula nova obnova, za koje se ponovio sličan scenarij kao kod ranijeg uređenja. Stvari su se opet počele nalaziti na mjestima na kojima nisu ostavljene ili su potpuno nestajale. Navodno se tokom obnove na prašnjavom prozoru pojavio natpis na kojem je stajalo: “Nemojte se bojati!”.

Porodica Baker je 2007. prodala restoran svojim prijateljima. Time nisu prestali “duhoviti događaji”. Tako je glavni kuhar restorana Shawn Sparks izjavio da mu je jednom prilikom tanjir levitirao ispred lica. No, kada je shvatio da nije jedini koji ima takve senzacije, laknulo mu je jer je to značilo da ne treba obaviti hitan MR mozga. Prema mišljenju istraživača onostranog, kuća je opsjednuta duhovima ljudi koji su živjeli i umirali unutar i oko ovog objekta. U samoj kući postoje hladna mjesta, kao i brojni pokvareni i nepotpuni satovi koji zvone iako ne bi uopće trebali funkcionirati. Vrata kuće se otvaraju, zatvaraju, pa čak i zaključavaju sama od sebe.

Dosadašnji vlasnici restorana unutar ove kuće su odlično korisitli “duhove” u reklamne svrhe i profit, pa ipak bi svaki puta ponovno pokleknuli i pustili restoran dalje. On je od 2022. ponovno u prodaji, i još uvijek se nalazi na listi neprodanih nekretnina.

Izvor: Povijest.hr