Dana 14. oktobra 1962. započela je jedna od najopasnijih nuklearnih kriza u modernoj historiji čovječanstva.

Naime, toga je dana američki avion za izviđanje tipa U-2 snimio prve fotografije sovjetskih raketnih baza na Kubi. Rakete su bile tipa SS-4 (sovjetska oznaka R-14 Dvina), naoružane nuklearnom bojnom glavom jačine od 1 do 2,3 megatona. Imale su domet od preko 2000 km, što je značilo da su lahko mogle doseći velik dio teritorija SAD-a.

Maksimalna brzina bila im je preko 9200 km/h, dakle mogle su pogoditi američke ciljeve u vrlo kratkom roku. To je sovjetima davalo izrazitu stratešku prednost, jer su sada mogli uništiti ciljeve u SAD-u brže nego što je Amerika mogla uzvratiti napad. Sljedećeg dana po snimanju CIA je analizirala fotografije i uočila rakete, a narednog dana obaviješten je predsjednik Kennedy. Kubanska raketna kriza je počela. Svijet se 13 dana nalazio na rubu nuklearnog rata. Na kraju su ipak prevagu odnijele hladne glave. Sovjeti su maknuli svoje rakete s Kube, a vođe SAD-a obećale su da neće izvršiti invaziju Kube. Iako to dugo vremena nije izašlo u javnost, Amerikanci su se usto obvezali da će maknuti svoje nuklearne rakete iz Turske, piše povijest.hr.

60 godina poslije odnosi velikih sila su se bitno promijenili. Ruska agresija na Ukrajinu je otkrila sve slabosti Putinova režima, spremnost Zapada da "utroši" i isproba svoje i staro i novo naoružanja na evropskom tlu gdje su u sukobu dvije kršćanske države što je rijedak izuzetak nakon Drugog svjetskog rata, a posebno u 21. stoljeću kada dominiraju unutar muslimanski sukobi.

U Hladnom ratu Turska je imala značajnu geopolitičku ulogu i značaj, ali bez mogućnosti donošenja vlastitih odluka. Uloga turske u rusko-ukrajinskom ratu pokazala je svo bogatstvo osmanskog diplomatskog naslijeđa što je turskom lideru omogućilo da bude ličnost koja će pregovarati sa obje strane, a Turska u za njoj vrlo teškom periodu ekonomski unaprijediti saradnju sa obje države.

Pored navedenog, u ovom kontekstu izuzetno je bitno istaknuti činjenicu da je Azerbejdžan uspio povratiti suverenitet i pobijediti Armeniju koja je agresiju započela još u okviru Sovjetskog saveza. Oslobađanje Gorskog Karabaha nakon 30 godina okupacije je rijetki primjer uspješnog vojnog djelovanja jedne muslimanske države nakon Drugog svjetskog rata.