Opsada Sarajeva počela je 5. aprila 1992. godine, a okončana je 29. februara 1996. godine. Trajala je 1.425 dana. Za to vrijeme, oko 350.000 stanovnika bilo je izloženo svakodnevnoj vatri pripadnika nekadašnje JNA i paravojnih formacija, a kasnije pripadnika Vojske Republike Srpske, iz skoro svih vrsta naoružanja, sa položaja smještenih na okolnim brdima. Nisu uspjeli sići i zauzeti grad samo zahvaljujući ogromnoj volji, želji i naporima branilaca, mahom građana koji su se odazvali pozivu za odbranu, te u početku skoro goloruki, u patikama i farmericama, s minimalno naoružanja, stali na branik grada.

Tokom opsade ubijen je 11.541 građanin Sarajeva, među njima 1.601 dijete, a više od 50.000 civila je bilo lakše ili teže ranjeno.
Mete napada su bili ljudi koji su kupovali na pijaci, čekali u redu za vodu i hljeb, te djeca koja su se igrala u školskim dvorištima ili ispred zgrada.

Procjenjuje se da je oko 500.000 projektila ispaljeno na Sarajevo za vrijeme opsade, dok je zabilježeno da je dana 22. jula 1993. godine na grad ispaljeno rekordnih 3.777 projektila. Na grad je dnevno u prosjeku ispaljivano 329 granata.

Među najbrutalnijim masakrima koji su se dogodili u opkoljenom Sarajevu su oni na pijaci Markale.

Prvi od dva masakra na pijaci Markale, piše Anadolija, u centru Sarajeva, dogodio se 5. februara 1994. godine između 12.10 i 12.20 sati, kada je s agresorskih položaja, koji su se nalazili na području Mrkovića, ispaljena minobacačka granata kalibra 120 milimetara.
Granata je pala na prepunu pijacu, ubivši 68 građana, dok ih je 142 teže i lakše ranjeno.

Drugi masakr dogodio se 28. augusta 1995. godine. Od granate ispaljene sa položaja snaga pod kontrolom Vojske Republike Srpske (VRS) ubijena su 43 civila na sarajevskoj pijaci Markale, od čega troje djece, dok ih je lakše i teže ranjeno 84.

Minobacačka granata ispaljena sa agresorskih položaja iz pravca Trebevića, eksplodirala je kod sjevernog ulaza u sarajevsku Gradsku tržnicu 1995, te su srpske vojne, policijske i paravojne formacije počinile još jedan u nizu stravičnih zločina u ratu vođenom u BiH od 1992. do potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma u novembru 1995. godine.

Masakr djece u Bakarevoj ulici na Bistriku dogodio se 1993. godine. Tog dana granata ispaljena sa srpskih položaja u okolici Sarajeva ubila je sedmero djece.

Važno je spomenuti i masakr na mezarju u Budakovićima koji se dogodio 1993. godine, kada je granata ispaljena sa srpskih položaja usmrtila desetero, a ranila troje građana Sarajeva.

Na Dobrinji je bilo nekoliko masakara koji su počinjeni nad civilima u ovom sarajevskom naselju tokom rata u BiH.

Prvi masakr se desio 1993. godine u naselju Dobrinja III, kada je od dvije minobacačke granate ispaljene sa srpskih položaja, na mjestu između ulice Grada Bakua i Trga djece Dobrinje, ubijeno 15, a ranjeno 80 civila, uglavnom djece. Granate su ispaljene na mjesto gdje se odigravao Bajramski turnir u malom nogometu.

Drugi masakr na Dobrinji dogodio se 1993. godine u ulici Hakije Turajlića 37, kada je od minobacačke granate ispaljene od srpskih položaja u redu za vodu stradalo 13 civila, a 15 ranjeno.

Masakr u Ferhadiji ili masakr u ulici Vase Miskina je jedan od najstrašnijih zločina u historiji Sarajeva koji se dogodio 27. maja 1992. godine nad civilima koji su čekali u redu hljeb u glavnoj sarajevskoj ulici. Srpske snage su ispalile tri granate iz pravca Borija i usmrtile 26, a ranile 108 građana Sarajeva.

Masakr u ulici Halači na Baščaršiji u Sarajevu dogodio se u augustu 1992. godine tokom opsade Sarajeva. Granata ispaljena sa srpskih položaja ubila je osmero, a teže ranila troje civila. Masakr u septembru 1992. godine dogodio se i u sarajevskom naselju Boljakov Potok, u općini Novi Grad Sarajevo. Granata ispaljena sa srpskih položaja ubila je devet civila koji su se okupili na dženazi rahmetli Fatime Jusić na mjesnom mezarju, a 20 teže ili lakše ranila.

Masakri su se dogodili i na Alipašinom Polju. Prvi 30. augusta 1992. godine na Trgu solidarnosti broj 14 (tržnica) i tu je ubijeno 11 civila. Drugi se dogodio 22. januara 1994. godine. Ubijeno je šestero djece s tri granate. Sinan Kovač imao je nepunih 18 godina kada je u masakru na sarajevskoj pijaci Markale, 5. februara 1994. godine, ubijena njegova majka Selima.

“Moja majka bila je mlada žena, imala je 41 godinu kada se desio stravični zločin na pijaci Markale, jedan u nizu zločina u ovom gradu. Ja sam imao nepunih 18 godina kada sam ostao bez majke”, kaže za Anadoliju danas 47-godišnji Sinan Kovač, upravo na pijaci Markale, mjestu gdje je prije 29 godina posljednji put vidio svoju majku.

Prisjeća se tog hladnog februarskog poslijepodneva kada je, kako priča, zajedno s majkom došao do pijace, gdje su građani tokom opsade Sarajeva dolazili kako bi priskrbili nešto namirnica i borili se da prežive. Priča kako su uz porodičnu kuću imali malu baštu, u kojoj bi ponešto posadili te donosili na pijacu da zamijene za brašno i druge namirnice.

Prisjećajući se te kobne subote, Kovač navodi kako je bio neobično miran dan.

“Mi smo krenuli od kuće, bilo je mirno. Taj dan bio je naročito miran, nije se čuo ni metak. To jutro smo baš bili veseli, razmišljali smo kako ćemo kupiti brašna da imamo, napraviti tu pitu od riže. Nažalost, majka nije dočekala taj trenutak. Desilo se to što se desilo, stradali su mnogi građani Sarajeva”, kaže Kovač.

S majkom se rastao nešto manje od dva sata prije nego je granata pala na Markale. Nakon što je odjeknula eksplozija, Kovač je čuo kako ljudi govore da je garanta pala na pijacu.

“U prolazu sam čuo da je pala granata i da ima mrtvih. Došao sam ovdje (na Markale, op.a.), bila je to zaista katastrofa. Bilo je stravično. Ko tu nije bio i vidio, teško je opisati riječima. Krv je bila posvuda, djeca, kupili su ih”, priča Kovač.

Na pijaci nije zatekao majku, jer je već bila prebačena na Koševo.

“Otišao sam kasnije u bolnicu zajedno s ocem, tada su nam doktori saopštili da je majka nastradala, nažalost kao i mnogi građani Sarajeva”, kaže Kovač.

Selima je teško ranjena u eksploziji na pijaci, a preminula je nakon što je prebačena u bolnicu.

Nakon rata u BiH, 5. februar proglašen je Danom sjećanja na sve poginule građane Sarajeva u periodu 1992.-1995.

Radovan Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske, pred Mehanizmom za međunarodne krivične sudove (MMKS) pravosnažno je u martu 2019. godine osuđen na doživotnu kaznu zatvora, između ostalog, i za terorisanje i granatiranje građana Sarajeva, što je također jedna od tačaka za koje je na doživotni zatvor u junu prošle godine osuđen i Ratko Mladić, komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS).

Za ubistva 68 građana Sarajeva i ranjavanje 142 njih osuđen je i komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa Stanislav Galić. Dragomira Miloševića je Haški tribunal 2009. osudio na 29 godina zatvora zbog terora nad civilima u Sarajevu.