I dok iz dana u dan raste broj onih koji Bosnu i Hercegovinu nastoje predstaviti kao nemoguću zemlju, stvarnost je ta koja ih sprečava u takvoj namjeri. Svjedoci smo da u posljednje vrijeme sve veći broj stranaca dolazi u našu državu i to ne samo turistički već se mnogi od njih odlučuju na studiranje, posao, pa čak i na definitivno preseljenje u Bosnu i Hercegovinu. U moru mogućnosti Yuanhao Jahja Zou, mladi historičar iz Šangaja, nakon studiranja u Sjedinjenim Američkim Državama, dobio je priliku da u svojstvu istraživača izdvoji neke destinacije koje bi volio posjetiti, a koje bi mu mogle pomoći pri odabiru teme koju bi želio obrađivati tokom doktorskog studija. S obzirom na to da bi se volio podrobnije baviti osmanskom historijom i kulturom, kaže da je bilo logično da, između ostalog, dođe i na prostore Zapadnog Balkana, koji je u prošlosti bio pod osmanskom upravom.

Za samo tridesetak dana boravka u Sarajevu Yuanhao Jahja Zou uspio je savladati osnove bosanskog jezika toliko da može bez većih poteškoća ostvariti bazičnu komunikaciju. Na taj način je bosanski jezik dodao grupi od osam drugih stranih jezika koje govori. Budući da proučavanje historije jednog prostora neminovno uključuje i proučavanje njegove muzike, ovaj se Kinez davno zainteresirao i za sevdalinku. Imao je sreću da neposredno po dolasku u Sarajevo upozna našeg istaknutog sazliju Jusufa Brkića i da s njim za samo nekoliko sati propjeva i prosvira.

„Balkanska muzika apsorbirala je elemente iz različitih muzičkih tradicija kroz svoj historijski razvoj. Jedinstveni položaj Balkana učinio je tradiciju njegove narodne muzike vrlo zanimljivom, barem za mene. Posebno volim klasične umjetnike sevdalinke, u koje ubrajamo Himzu Polovinu, Safeta Isovića, Zaima Imamovića, ali sam također upoznat i s radom nekih savremenih interpretatora poput Amire Medunjanin i grupe 'Divanhana'“, odmah nam je na početku kazao zašto ga je baš ovdašnja muzika zainteresirala, tj. šta je to posebno u njoj.

Poliglota i multiinstrumentalista

Uvijek je dobro strance iz velikih kultura pitati kako su saznavali o jednoj geografski maloj državi poput naše.

„Za Bosnu i Hercegovinu čuo sam još dok sam bio klinac. Iako je većina mojih sunarodnjaka o ovoj državi saznavala na druge načine, ja ću biti iskren i reći da se duboko urezala u moj um zbog svog dugog imena, još dužeg kada se prevede na kineski jezik. Nakon toga, primarno kroz svoje obrazovanje, zainteresirala me zbog svoje zaista intrigantne prošlosti i muzike koja je i više nego specifična“, kazao je sagovornik Stava.

Više je razloga naveo zašto ga baš sevdalinka fascinira.

„Sevdalinka me fascinira zbog same tematike, emocije koju donosi, ali i kulturnog bogatstva koje predstavlja. Kao neko ko generalno voli zapjevati s društvom, a na to dodamo li i činjenicu da sam historičar, prirodno je da sam se zainteresirao za ovu pjesmu. Volim je i zbog toga što je to pjesma koja je integrirana u nacionalno pamćenje domicilnog stanovništva, ali i zato što je, kako sam već rekao, uvijek mogu pjevati s mojim prijateljima koje sam stekao u Sarajevu i u drugim gradovima vaše prelijepe zemlje“, objasnio je.

Osim što je poliglota, Yuanhao Jahja Zou može se pohvaliti još jednom izvanrednom sposobnošću – multiinstrumentalnošću. Obilazeći različita mjesta na svijetu, upoznavao je i različite tradicionalne instrumente, koje je usput pomalo i svirao.

„Još davno sam pred sebe postavio zadatak da moram naučiti odsvirati ponešto na tradicionalnim instrumentima zemalja u koje me put odvede. Uvijek sam se zanimao za instrumente iz različitih dijelova svijeta, posebno one žičane. U prošlosti sam svirao gitaru, a to se onda proširilo i na arapski oud, kinesku pipu te tursku bağlamu. Nekako se samo od sebe nametnulo da trebam naučiti odsvirati nešto i na sazu dok već istražujem o pjesmama koje se kucaju na njemu“, priča nam.

Imao je samo riječi hvale za svoga učitelja.

„Jusuf Brkić je čovjek koji mi je puno pomogao. Bez njega, jasno je da ništa ne bih mogao postići kada je riječ o sviranje sazu. Osim što je izuzetan instrumentalist, vrsni je i pedagog. S njim sam proveo šest sati učeći o sazu i svirajući ga. On je također bio toliko ljubazan da mi je posudio svoj instrument kako bih mogao samostalno vježbati nakon naših zajedničkih sesija“, nije štedio komplimente Yuanhao Jahja Zou.

Ima u planu kupiti saz

Iako se o Bosni i Hercegovinu kao državi malo zna u Kini, u vezi sa Sarajevom je potpuno drugačija priča.

„Jedan prosječan stanovnik Kine vjerujem da ne zna mnogo o Bosni i Hercegovini. Ipak smo previše udaljeni i premalo nas stvari povezuje da bismo se bolje znali. Uprkos tome, Sarajevo je, kao grad, poznato u Kini. Starije generacije uglavnom znaju za njega kroz film Valter brani Sarajevo, koji je snimljen još početkom 1970-ih godina, a koji je iznimno popularan u zemlji iz koje dolazim i dan-danas“, ističe.

Dok je Yuanhao Jahja Zou odgovarao na naša pitanja, već je bio na pragu Novog Sada, u Srbiji. Nastavlja svoje istraživanje u istočnom nam susjedstvu, ali, kako to obično i biva, već najavljuje svoj povratak.

„Moram reći da sam zaista uživao u vremenu provedenom u Bosni i Hercegovini. Možda će ovo ljudima u Sarajevu i generalno u Bosni i Hercegovini zvučati kao fraza, kao nešto što svakodnevno slušate od stranaca, ali imate nevjerovatnu hranu. Zatim ste kao domaćini jako ljubazni i imate dobar smisao za humor. Ono što je najvažnije, stekao sam dobre prijatelje i sigurno ću se htjeti vratiti jednog dana u Bosnu i Hercegovinu.“

Iz objektivnih razloga, Yuanhao Jahja Zou nije bio u mogućnosti kupiti saz. Već je u prošlosti gubio muzičke instrumente na putovanjima tako da je, poučen prošlim iskustvima, odlučio prolongirati njegovu kupovinu. Ipak, ne zadugo...

„Želim nekako nastaviti. Bilo mi je teško sada kupiti saz jer me očekuje još putovanja, a ne želim riskirati da polomim instrument. Međutim, već imam u planu kupiti saz dok budem boravio u Republici Türkiye. Svakako da bih u svom domu u Šangaju tom turskom sazu volio pridružiti i onaj bosanski i sigurno ću pronaći način da tu namjeru i ostvarim. Čim budem imao priliku“, kaže za kraj ovaj mladić.