Prije više od šezdeset godina tragedija je pogodila svijet fudbala kada se avion u kojem su bili igrači Manchester Uniteda srušio u gust snijeg na aerodromu u Münchenu.

Ukupno 23 osobe izgubile su život kao posljedica katastrofe, uključujući osam mančesterovih fudbalera, koji su zbog svog sportskog uspjeha nazvani Busby Babes (Bazbijeve bebe – nazvane po Sir Mattu Busbyju, koji je bio uspješni menadžer ovog kluba od 1945. do 1969. godine).

Tragedija, koja se dogodila dok se tim vraćao s utakmice Kupa evropskih šampiona (današnje Lige prvaka), potresla je ne samo fudbal već i cijeli svijet, a među mrtvima bili su novinari i osoblje kluba.

Evo šta se dogodilo u minhenskoj zračnoj katastrofi.

Početkom 1958. godine Manchester United plasirao se u polufinale Kupa evropskih šampiona, nakon što je pobijedio Crvenu Zvezdu iz Beograda.

Sljedećeg dana ekipa, osoblje kluba, novinari i brojni drugi putnici ukrcali su se u avion British European Airwaysa na beogradskom aerodromu da odlete nazad u Manchester. Oko 13.15 sati avion, šest godina stari Airspeed Ambassador 2, sletio je kratko u München zbog dopune goriva, nakon čega je posada dva puta pokušala uzletjeti, ali nije uspjela zbog problema s motorom.

U to vrijeme počeo je padati gust snijeg, izgledalo je sve vjerovatnije da će let biti odgođen do sljedećeg dana. Međutim, posada je željela slijediti raspored letenja te je napravljen treći pokušaj.

Ali snijeg je učinio da je pista bila prekrivena gustom bljuzgavicom. To je usporilo avion toliko da nije mogao postići dovoljno veliku brzinu potrebnu za sigurno uzlijetanje.

Kao rezultat, proklizao je na kraju piste, probio se kroz ogradu oko aerodroma i udario u obližnju kuću.

Počeo ga je obavijati gusti plamen, kuća se zapalila, a zatim je eksplodirala koliba puna guma i goriva.

U neposrednoj tragediji poginulo je dvadeset putnika, a troje je umrlo u bolnici. Sedam igrača Manchester Uniteda umrlo je odmah, a osmi, Duncan Edwards, preminuo je petnaest dana poslije u bolnici.

Preživjeli su pokušali spasiti što više putnika, među kojima su bili Bobby Charlton, Dennis Viollet i golman Harry Gregg. Pilot James Thain je preživio, ali je kopilot kapetan Kenneth Rayment preminuo od zadobijenih povreda pet sedmica kasnije.

Gregg je ostao upamćen po svojoj ulozi ne samo u izvlačenju saigrača Bobbyja Charlton i Dennis Violleta iz zapaljenih olupina već i u spašavanju dvadesetomjesečne bebe i njene teško povrijeđene, trudne majke – Vere Lukić, supruge jugoslavenskog diplomate.


Heroj iz Münchena: Harry Gregg

Golman se dva puta vraćao u zapaljeni trup kako bi spasio ljude, a njegova hrabrost i formalno je priznata u Njemačkoj i Srbiji.

Prvobitna istraga okrivila je pilota Jamesa Thaina, a njemačke aerodromske vlasti pokušale su protiv njega podići tužbu. Međutim, on je oslobođen deset godina kasnije, kada su naknadne istrage otkrile da je nesreću uzrokovala bljuzgavica na pisti koja je usporila letjelicu.

Nesreća je desetkovalo klub, s izgubljenom obećavajućom generacijom, posebno kolosalnim talentom kakav je bio engleski reprezentativac Duncan Edwards. Dok se Busby oporavljao, pomoćnik menadžera Jimmy Murphy odveo je improviziranu ekipu u finale FA kupa te sezone, gdje su izgubili od Bolton Wanderersa.

Busby je zamalo napustio fudbal, ali je ipak ostao i s nevjerovatnim uspjehom obnovio klub. U roku od pet godina njegova nova ekipa osvojila je FA kup, što je pokrenulo slavni niz Uniteda šezdesetih godine. Uključivalo je to dvije titule prvaka Engleske i osvajanje Kupa evropskih šampiona deset godina nakon Münchena.

ŽRTVE NESREĆE

Igrači Manchester Uniteda
Geoff Bent
Roger Byrne
Eddie Colman
Duncan Edwards
Mark Jones
David Pegg
Tommy Taylor
Liam "Billy" Whelan

Osoblje kluba
Walter Crickmer - club secretary
Tom Curry - trainer
Bert Whalley - chief coach

Posada aviona
Captain Kenneth Rayment
Tom Cable

Novinari
Alf Clarke
Donny Davies
George Follows
Tom Jackson
Archie Ledbrooke
Henry Rose
Frank Swift
Eric Thompson

Ostali putnici

Bela Miklos
Willie Satinoff

(Izvor: Evening Standard)