Ne stišavaju se reakcije velikog dijela ovdašnje javnosti otkako je objavljen spisak s imenima kandidata za ambasadore iz kvote Bošnjaka koje je predložio član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirović. Ibrete se, vrte sumnjičavo razočaranom glavom mnogi od onih koji su u predizborno doba žestoko lobirali za Bećirovića, koji ih je sada, ko biva, razočarao izborom ambasadora. Na Bećirovićevom spisku „vijeća staraca“ najzvučnije je ime Zlatka Lagumdžije, nekadašnjeg predsjednika SDP-a. Imenovanje Lagumdžije za bh. ambasadora u UN-u dokaz je trajnih i neraskidivih veza s kadrovima koje je upravo on lansirao u politički život prije petnaestak godina.

Pozlatak je posprdno nazivana tadašnja mladež, uglavnom iz Foruma mladih SDP-a; kadrovi poput Hadžića, Mašića, Magazinovića ili Bećirovića, koji su bili Lagumdžijina logistička podrška u njegovom potpunom preuzimanju te nekada respektabilne stranke. Neki od njih će se s „profesorom“ kasnije naći i u središtu izvještavanja medija o nekim ozbiljnim aferama.

Lagumdžija je pozlatak znao nagraditi mjestima na listama za načelnike općina ili za parlamente u kojima većina od njih parazitira i danas. Parlamentarni staž je jedino što pozlatak ima upisano u svojim radnim knjižicama. Twitter populisti koji u životu nisu radili ništa drugo nego savijali suši, koji na obilježavanje godišnjice Igmanskog marša idu slikati se za Instagram u obaveznoj zimskoj opremi vrijednoj nekoliko hiljada maraka.

Svima je, kada je preuzeo potpunu kontrolu, valjao Lagumdžija, zapošljavalo se u elektroprivredama, na aerodromima, po javnim televizijskim servisima, kume su postavljane u uprave fakulteta, njegovi su bili kantonalni premijeri koji su kasnije hapšeni, no ono što je bila puno ozbiljnija stvar po ovu državu dešavala se u parlamentarnim klupama i iza kulisa. Ne onim pozorišta, u kome je njegova supruga nekada radila, nego iza onih skupštinskih.

Lagumdžija je bio prvi čovjek SDP-a, a Bećirović zastupnik u ime te stranke u državnom parlamentu kada je „drugu Mići“, kako mu je novi ambasador tepao u jednoj televizijskoj emisiji, u krilo isporučen Zakon o prebivalištu i boravištu državljana Bosne i Hercegovine.

Vijeće ministara Bosne i Hercegovine je još 2013. utvrdilo taj zakon, i to na prijedlog tadašnjeg ministra civilnih poslova Sredoja Novića (SNSD). U Vijeću ministara na dan usvajanja Zakona o prebivalištu bili su kadrovi SDP-a, SNSD-a, HDZ-a, HDZ-a 1990 i SBB-a. Zakon je u proceduru uputio Nović, čija je zamjenica u to vrijeme bila SDP-ova Denisa Sarajlić-Maglić. Zastupnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine Zakon o prebivalištu je usvojio 18. jula 2013. godine. Protiv su bili zastupnici iz SDA i Stranke za BiH. SDP, SBB, HDZ, SNSD, DNZ... glasali su za ovaj zakon, među njima i Bećirović.

No to nije bio jedini njihov udruženi poduhvat.

Još je mučnija bila priča o usvajanju Zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti, tim je zakonom propisano da odluku o tome da li je neki zvaničnik u sukobu interesa ili nije donose ti zvaničnici ili njihovi bliski saradnici, što širom otvara vrata korupciji.

Ovaj zakon usvojio je Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH 23. maja 2013. godine. „Ovo nije Zakon o sukobu interesa po svom sadržaju, ovo je Zakon o ukidanju sukoba interesa. Poslije ovog zakona nema više odredbe koja će se na ozbiljan način u Bosni na nivou institucija BiH baviti sprečavanjem sukoba interesa, a to treba da bude intencija ovog zakona. Zašto se sukob interesa koji se odnosi na izabrane zvaničnike daje u ruke izabranim zvaničnicima da oni o tome odlučuju – poručio je tadašnji državni zastupnik SDA Šefik Džaferović. Da je bio upravu, pokazalo se nedavno u slučaju subvencije koju je Edin Forto, sarajevski kantonalni premijer, iz budžeta dao firmi svog oca, znajući da u ovom trenutku ne postoji zakon koji bi ga u tome spriječio.

Protiv zakona je glasalo devet zastupnika SDA i Stranke za BiH, dok je 26 zastupnika tadašnje vladajuće koalicije SDP, SBB, SNSD, SDS i HDZBiH glasalo „za“. Među onima i tadašnji predsjedavajući Zastupničkog doma Denis Bećirović. Nije prošlo dugo a saznalo se da je Zakon o sukobu interesa bio dio paketa zakona na čijem usvajanju je insistirao „drug Mićo“, paketa u kojem su još bili Zakon o javnim nabavkama, reduciranje budžeta institucija BiH na štetu Oružanih snaga BiH i državnih policijskih agencija. Na sve su pristali drugovi Denis i Zlatko samo da ne bi bili izbačeni iz fotelja, Lagumdžija iz one ministra vanjskih poslova, a Bećirović predsjedavajućeg Zastupničkog doma.

Stari su to drugovi. Stoga nikoga ne treba da čudi što je drug Denis imenovao druga Zlatka za ambasadora u UN. „Spoj iskustva i mladosti“, rekao bi Lagumdžija.

Prije besramlja i gadosti.