Neočekivani uspjeh njegove knjige Sapiens – koju su čitatelji hvalili, ali i žestoko kritizirali u akademskim krugovima i na univerzitetima – katapultirao je Yuvala Noaha Hararija u slavu nadzvučnom brzinom. Taj ga je uspjeh uzdigao od uloge intelektualca do proroka. Dojam koji je pojačan kasnijim djelima, poput Homo Deusa i 21 lekcije za 21. stoljeće.

Pesimistična vizija budućnosti koja isplivava na površinu u njegovom novom djelu Nexus (Rasprava), a koju opravdava tvrdnjom da su dobrobiti ove tehnologije dobro poznate i da “nama misliocima sada ostaje da se usredotočimo na njenu tamnu stranu, koja gdje leži opasnost”.

Opasnost koja se izbjegava ulaganjem u “više sigurnosti”.

S ovom temeljnom premisom, Harari promišlja o ključnim pitanjima za njega, ali i za sve, koja se tiču ​​sposobnosti tehnologije da poveća znanje, utjecaja mreža, problema aktueralnog informacijskog društva ili interakcije s umjetnom inteligencijom. “AI se razlikuje od bilo koje druge prethodne tehnologije. To je nezavisni agent. Sve prethodne tehnologije, čak i nuklearno oružje, bile su drugačije: nisu imale inteligentnu moć. Atomska bomba nije mogla izmisliti novo oružje niti donositi odluke. AI je drugačiji. Može proizvoditi slike, stvarati kodove i drugu moćniju umjetnu inteligenciju. Tu će se dogoditi eksplozija umjetne inteligencije”, tvrdi Harari.

Intelektualac je vrlo jasan u svom pristupu i upoređuje ljudsku evoluciju s onom umjetne inteligencije kako bismo bili svjesni onoga što dolazi. “Mnogi kažu da umjetna inteligencija ne stvara dobre rezultate, dobre tekstove ili dobre slike... Ali mi smo u prvom koraku ove revolucije. Današnja umjetna inteligencija je poput ameba iz kojih smo evoluirali. Razlika je u tome što su nama trebali milioni godina da dođemo do ove tačke, a AI je brža. Kakav će AI biti kad postane dinosaur, za desetak ili dvadeset godina? Sve više kulturnih i zabavnih instrumenata proizvodit će se pomoću umjetne inteligencije, ali umjetna inteligencija je vanzemaljska inteligencija. Pitanje je: kako će to utjecati na ljudsku psihologiju?“

Harari je čovjek koji govori iz filozofske, humanističke i političke perspektive. “U umjetnoj inteligenciji postoji totalitarni potencijal. Razlika između autoritarnih i totalitarnih režima je u tome što prvi kontroliraju političku sferu, ali puštaju ljudima svoju privatnost, a drugi znaju što radimo i mislimo. Ali Hitler je, kao i Staljin, imao ograničenja u pogledu svojih podanika, jer nisu mogli stalno pratiti cijelo stanovništvo. KGB nije mogao pratiti svakog pojedinca u SSSR-u, ali čak i da jeste, ne bi mogao analizirati toliko izvještaja. Ali AI, s druge strane, omogućuje potpuni nadzor koji ukida svaku slobodu, a osim toga, za to vam ne trebaju policajci. Sada postoje programi za prepoznavanje lica i glasa. Izrael stvara ovaj režim softverom i kamerama. U Iranu vidimo istu stvar. Kamere prepoznaju gole žene i kažnjavaju ih. Ovlast da ih kazni je u rukama AI. I ovo nije naučna fantastika, ovo se događa danas.”

Harari se osvrće na medije. “Informacija nije znanje. To je vrlo naivno gledište” i zaključuje: “Većina informacija je glupost, nije istinita. Istinit izvještaj košta novaca, vremena i truda.” Razmišljanje koje ga navodi na zaključak: “Općenito, ljudi više vole lažne priče nego komplikovane, u kojima je istina. Ako želimo da istina prevlada, moramo u nju ulagati, stvarati institucije, novine, akademske institucije. Ako to ne učinimo, istina će biti pokopana lošim informacijama.”

U tom kontekstu od velike je važnosti kako ekstremna desnica i ljevica iskorištavaju trenutnu situaciju: „Dvije krajnosti slažu se u nepovjerenju prema institucijama koje su stvorili ljudi kako bi istina prevladala: sudovi, univerziteti, nauka, jer dijele cinično uvjerenje da muškarce zanima samo moć. To je laž."

Harari, koji tvrdi da su za programiranje umjetne inteligencije potrebni filozofi i humanisti, a ne samo inženjeri, smatra da “u demokratijama morate nekome vjerovati da bi to funkcioniralo, a diktature se temelje na teroru. Ako uništite sve institucije, otvorit ćete put diktaturi. Novinari i naučnici ključni su u ovoj borbi.”

Jedna od njegovih najvećih briga je da će algoritmi zauzeti mjesto urednika – što se već događa na nekim platformama – i da će početi širiti lažne priče jer privlače pažnju: “Algoritmi kompanija su shvatili da mržnja, strah i bijes drže muškarce pažnju i širiti teorije zavjere. To je veliki problem. Zato bi divovi ovih tehnologija trebali biti odgovorni za odluke svojih algoritama i za ono što rade.”