Mostarski derbi je kao nijedan drugi. Unatoč prisilnoj pauzi između 1939. i 2000. godine ovo je rivalstvo koje znači puno više od pukog hvalisanja. Najstariji derbi u Bosni i Hercegovini sažima stoljeće političkih, etničkih i vjerskih podjela, smješten u zapanjujućoj pozadini visokih planina i bujnog zelenila.

Posljednje izdanje je bilo dodatno začinjeno (nakon toga je odigrana još jedna utakmica na stadionu Veleža op.pr.), nakon što je domaćin HŠK Zrinjski postao prvi klub u zemlji koji je stigao do evropske grupne faze. No, nisu svi u Mostaru bili zadovoljni ovim pionirskim podvigom, ne samo gradski rival FK Velež.

Jedna od njihovih glavnih zamjerki odnosi se na mjesto održavanja susreta u oktobru. Stadion Bijeli Brijeg bio je Veležov dom u godinama njegove slave sve dok nisu iseljeni početkom rata u BiH 1992. Ali da biste razumjeli njihovo protjerivanje, morate se vratiti na raspad Jugoslavije koji je započeo godinu dana ranije.

“Na kraju dana, Bosna živi uglavnom u zamrznutom sukobu, a ne u dogovorenom miru,” objašnjava balkanski fudbalski stručnjak Richard Wilson.

Mostar je podijeljen gotovo tačno napola, s većinom katoličkim Hrvatima na zapadu i muslimanskim Bošnjacima na istoku, ali to možda nećete znati hodajući današnjim gradom. Neslužbeni glavni grad Hercegovine nudi tragove, poput hrvatske i bosanske zastave koje se vihore samo na zapadu, odnosno istoku.

Nizovi rupa od metaka bombardirali su ostatke napuštenih zgrada, a građevinski radovi vide se iza svakog ugla. Rečeno je da je oko 70 posto cjelokupne imovine teško ili potpuno uništeno u ratu u BiH, što Mostar čini najteže pogođenim područjem u zemlji.

Tokom građanskog(?!) sukoba bivši prijatelji i susjedi postali su neprijatelji gotovo preko noći; hrvatske i bošnjačke snage udružile su se kako bi probile srpsku opsadu 1992. godine, a zatim se okrenule jedna protiv druge.

Intenzivne borbe su kulminirale kada se čuveni Stari most, po kojem je Mostar dobio ime, srušio u rijeku Neretvu nakon što je stajao 427 godina. Bilo je potrebno više od desetljeća da se kultna građevina ponovno izgradi ciglu po ciglu, a postala je simbol mira i pomirenja između dviju polovica grada.

Na nesreću Veleža i njegovih navijača, njihov bivši stadion se nalazi duboko u bosansko-hrvatskoj teritoriji. Još gore po njih, njihov zaboravljeni neprijatelj, Zrinjski, ponovno je formiran 47 godina nakon gašenja. Učestvovanjem u fudbalskoj ligi koju je vodio ustaški režim tokom Drugog svjetskog rata, Zrinjskije bio prepušten na milost i nemilost novoosnovanoj FNR Jugoslaviji.

“Nakon 1945. svaki klub za koji je nova vlada smatrala da ima nacionalističke konotacije zapravo je izbrisan”, objašnjava Wilson. "Ovisno o tome koliko im se nije sviđao klub, njihovi su dosijei odmah spaljeni." Među njima je bio i HŠK Zrinjski, kojem je više od 40 godina historije nestalo u dimu.

U međuvremenu je multietnički Velež postao sila u Prvoj ligi Jugoslavije i na evropskoj sceni. Godine 1974. Rođeni su iznenadili budućeg prvaka Engleske, Derby County s 5-4 u šesnaestini finala Kupa UEFA, dok su Borussia Dortmund, Spartak iz Moskve i Rapid iz Beča poraženi na Bijelom Brijegu 1970-ih i 80-ih.

Ali vremena su se promijenila. Zrinjski je preuzeo Bijeli Brijeg 1992. godine i tu je ostao do danas. Hiljade Veležovih hrvatskih navijača promijenilo je vjernost. Tada 18-godišnji Luka Modrić debitirao je u seniorskoj karijeri u Zrinjskom i uredno osvojio nagradu za igrača godine lige 2004. Sezonu kasnije, klub je osvojio svoj prvi naslov na svoju 100. obljetnicu.

I dok su Plemići nadoknađivali propušteno u novoj Premijer ligi, Velež je zapeo u rikvercu. Dvostruki pobjednici Kupa Jugoslavije dva su puta ispadali iz lige, još uvijek nisu pobijedili u ligaškoj utakmici na svom bivšem domu, a Zrinjski je u međuvremenu osvojio rekordnih osam prvenstava. Njihov posljednji uspjeh bio je najslađi do sada: Zrinjski je zapečatio svoj prvi domaći dvoboj pobijedivši Velež 1-0 u teškom finalu Kupa Bosne u maju.

Prije utakmice ultrasi Zrinjskog su okrenuli leđa na intoniranje himne, a utakmica je prekinuta u drugom poluvremenu kada je Veležova Red Army ispalila arsenal pirotehnike. Sudac Luka Bilbija tada je dodijelio pet crvenih kartona kada je nakon posljednjeg zvižduka izbila masovna tučnjava.

Jednako vatreni derbi očekivao se i kada su se klubovi sredinom ok prvi put ove sezone sastali. Ultrasi Zrinjskog ukrali su zastavu navijača Veleža i spalili je nedugo nakon početka utakmice, na veliko oduševljenje visoke, dvoslojne zapadne tribine. Izgrađen na brežuljku s pogledom na dolinu rijeke Neretve, stadion podsjeća na starogrčki amfiteatar. Ultras Mostar zauzimaju središnje mjesto na suprotnoj tribini, s koordiniranim bakljadama, refrenima pa čak i crvenim vatrometom.

No, kako priznaje i menadžer Zrinjskog Marko Boras, klub ove sezone ima veće ciljeve. “Očito smo sada jako uzbuđeni zbog evropskih igara, ali jedino kroz domaće natjecanje možete doći do njega sljedeće godine”, kaže Boras. “Za ovu utakmicu se pripremamo kao i za svaku drugu. Ali naravno, to ima puno veće značenje za navijače, cijeli grad i za drugi klub.

Klub je čak odlučio odgoditi svoje prve tri ligaške utakmice kako bi se u potpunosti usredotočio na unosne evropske kvalifikacije koje su počele početkom jula. Pobjede nad Urartuom iz Armenije i Breidablikom s Islanda osigurale su kvalifikacije za grupnu fazu Europske konferencijske lige i zaradu od 2,9 miliona eura.

Uz ograničena ulaganja u Premijer Ligu, ovaj novac ključan je za sezonu, ne samo zato što Zrinjskom daje najmanje šest utakmica grupne faze da potencijalno zaradi cool 500.000 eura bonusa za pobjedu. To je ipak izgledalo kao izgubljen slučaj u njihovoj prvoj utakmici, jer su na poluvrijeme otišli zaostajući za prošlosezonskim polufinalistom AZ Alkmaarom 3-0.

“Atmosfera je bila vrlo pozitivna iako smo gubili. Navijači su se šalili da nismo došli po rezultat, nego samo da se zabavimo”, prisjeća se Boras. “A onda je počelo.”

Zvonimir Kožulj iz slobodnog udarca je u 48. minuti ulio nadu domaćinima. Ubrzo nakon toga Josip Ćorluka je ubacio loptu u giol australskog golmana a Aldin Hrvanović je onda izjednačio 20 minuta do kraja. Ali najbolje je tek dolazilo. Kožulj je u 81. minuti zaokružio povratak pogotkom za pobjedu, Nastao je haos na zapadnoj tribini. “To je bila povijest za cijelu državu, za grad, za klub”, uporan je Boras. “Atmosfera je bila luda. Ta noć je broj jedan u povijesti Zrinjskog. Bila je to povijesna promocija našeg kluba i grada.”

Na derbiju mjesec dana kasnije, Zrinjski je prikazao još bolju igru. Pobijedili su u najvećoj ligaškoj pobjedi Zrinjskog nad Veležom od jula 1931. godine.

I, usprkos otvorenom prikazu neprijateljstva između navijačkih skupina tokom utakmice nigdje u gradu nije bilo znakova problema. Mostar se čini kao mjesto umorno od sukoba i odlučno da ide dalje.

“Mislim da mediji i stranci žele da izgleda gore nego što zaista jeste”, kaže jedan navijač Veleža. “Ovdje smo normalni, kao što vidite.” Boras se slaže: “Što se tiče odnosa između dva kluba, u dobrom smo kontaktu. Dan ranije imali smo press konferenciju u Gradskoj vijećnici. Uvijek to radimo zajedno. To je čin iskazivanja poštovanja i to se vidi kada igrači i treneri pričaju jedni o drugima. Na kraju krajeva, svi oni žive u istom gradu.”