Stanovnici Bnei Braka, grada koji se smatra prijestolnicom ultraortodoksnog Izraela, jasni su u nakani da ne planiraju nositi vojnu uniformu unatoč ratnom zemljotresu koji potresa njihovu zemlju. Nastavit će sa svojim crnim hlačama, bijelom košuljom dugih rukava, bijelim resama (cicitom) koje vise sa struka, kipom na tjemenu i, unatoč vrućini koja ovih dana vlada, dugim kaputom i šeširom, također crne boje.
"Mi smo vojnici Tore", opisuje Daniel novinaru El Paisa, dok mladom čovjeku u svojoj prodavnici nudi tradicionalnu jevrejsku odjeću i vjerske predmete. Odredba Vrhovnog suda objavljena u utorak kojom se ukida izuzeće ultraortodoksnih (13% od 10 miliona Izraelaca) iz vojske nimalo ne smeta populaciji Bnei Braka gdje su, među nekih 185.000 stanovnika, velika većina haredi (ultraortodoksni).
Nedaleko odatle, u srijedu ujutro, stotine muškaraca svih dobi stalno se njišu dok čitaju vjerske tekstove u jednoj od učionica ješive Slabodka, jedne od škola Tore koje su razasute ulicama Bnei Braka. “Ne osjećam nikakvu posebnu obavezu”, kaže Yehiel Nadel, 20-godišnji student koji je skeptičan da biti vojnik i Haredi mogu biti kompatibilni. Vojska nastoji privući religiozne mladiće u posebne jedinice gdje ne žive sa ženama, uživaju posebnu hranu i imaju više vremena za molitvu. “Nužno je da razumiju našu kulturu i svoje porijeklo”, kaže.
“Naravno da moramo imati vojsku, ali također se moramo pozabaviti duhovnim korijenom stvari. A moja uloga je na duhovnoj razini, ono što je štitilo jevrejski narod hiljadama godina, kada nismo imali vojsku”, opravdava Nadel. “Osjećamo da je naša uloga ovdje u duhovnoj borbi”, priča usred grupe studenata koja se okupila oko novinara. Svi nose šarene kole i potpuno su jednako odjeveni: crne hlače i bijela košulja. Iza su police na kojima kaputi i šeširi odlažu tokom nastave.
Do sada oko 1800 ultraortodoksnih svake godine dobrovoljno oblači uniformu ali rat u Gazi, kojem se ne nazire skori kraj, teško je breme za vojsku koja je od oktobra pozvala više od 300.000 rezervista. Nakon objave Vrhovnog suda, Izrael se nada da će se kvoti od 1.800 vjernika slijedeće godine pridružiti njih oko 3.000 po sili zakona.
“Bit će mnogo demonstracija, štrajkova i premještaja u zatvor ako vojska silom pokuša regrutirati ultraortodoksne”, tvrdi Shilo Freid, novinar lista Yediot Aharonot, koji pak smatra da neće biti problema u regrutiranju 3000 vojnika u slijedećim mjesecima. Također ne vidi da ultraortodoksne stranke koje podržavaju premijera Benjamina Netanyahua odustaju od vladine koalicije. Ovaj broj religioznih vojnika nije brojka koja se može smatrati odlučujućom, ali se tumači kao način kršenja privilegije koju uživaju oni koji se posvete svetim spisima otkad je Izrael rođen kao država prije 76 godina.
Bnei Brak, u metropolitanskom pojasu Tel Aviva, ima najveću gustoću naseljenosti u Izraelu, s više od 26.000 stanovnika po kvadratnom kilometru. Istodobno, ima visoku stopu siromaštva i najveću stopu nezaposlenosti (6,2% u odnosu na nacionalni prosjek od 4,1%). Duhovnost i činjenica da je značajan dio najutjecajnijih rabina obučen u tamošnjim školama magnet je za njegovu privlačnost, objašnjava Daniel, prodavač vjerske odjeće koji uz ručice naočala pokazuje svoje uvojke skupljene preko ušiju. “Neki ljudi trebaju fizičku liniju fronta; drugi trebaju duhovnu liniju fronta”, objašnjava, odbacujući zakonski imperativ pozivanja u vojsku, koji se sada nameće Haredima.
Moshe Marciano, 48, koji je u Bnei Brak stigao kao tinejdžer iz Casablance u Maroku, kaže da su sveti spisi ono što privlači toliko ljudi u Izrael. “Vidi”, kaže student iz ješive Slobodka, pokazujući prstom, “ovaj iz Njemačke; ovaj iz Jemena; ovaj iz Sjedinjenih Država; ja iz Maroka…” Pored njega, Nahum Meir (65) zna da neće biti mobilisan zbog godina, ali tužno opisuje kako tumači stvarnost: “Sud je odsjekao granu iz koje je nastao Izrael, Toru”. Svaki razgovor vodi do ove knjige.
Postoji još jedan detalj koji pomaže razumjeti okruženje u kojem Bnei Brak živi unatoč ratu koji potresa zemlju od prošlog sedmog oktobra. Tokom nemkoliko sati boravka tamo novinar El Paisa nije vidio ni jednog vojnika, što je gotovo nemoguće u bilo kojem drugom gradu u Izraelu. U Bnei Braku "vojnici Tore" nameću vlastiti zakon.
