Na današnji dan 1939. godine, pod nerazjašnjenim okolnostima, umro je Mehmed Spaho, doktor pravnih nauka i prvi Bošnjak u Vladi Kraljevine SHS. Pretpostavlja se da je otrovan, da bi se uklonio kao moguća prepreka Cvetković-Maček sporazumu.

Spaho je bio jedan od trojice ministara iz BiH i to po etničko-vjerskom ključu: Hrvat dr. Tugomir Alaupović je bio ministar vjera,  Srbin Uroš Krulj ministar zdravlja, a Spaho je ministar saobraćaja.

Spaho je također jedan od dva priznata zastupnika Jugoslovenske muslimanske organizacije među 11 Bošnjaka od 42 zastupnika Narodnog vijeća SHS za BiH. Jugoslovenska muslimanska organizacija je u to vrijeme smatrala da joj pripada 15 zastupničkih mjesta.

Mehmed Spaho je rođen 1883. godine u Sarajevu. Otac mu je bio veliki poznavalac šerijatskog prava, te kadija u Jajcu, Sofiji , Damasku i Kairu. Brat je reis-ul-ulemi Fehimu Spahi. 

Mehmed je završio osnovnu školu i gimnaziju u Sarajevu (1902.), a Pravni fakultet u Beču (1906. godine). Doktorski ispit je polagao krajem 1907., a 1908. godine je promoviran u doktora pravnih nauka.

Isprva se posvetio sudijskom zvanju, te je 1906-1908. godine bio sudski prislušnik, a do 1910. godine advokatski pripravnik. Kada je u sarajevu osnovana Trgovačko-obrtnička komora, izabran je za njenog sekretara. Na tom položaju je ostao do stupanja u politički život. Bio je član Muslimanske narodne organizacije, član Narodnog vijeća poslije sloma Austro-Ugarske i ministar u Kraljevini SHS od 1921. do 1939. godine.

 

Više puta organiziran je atentat na Mehmeda Spahu, a prvi pokušaj se desio se 3. septembra 1921. kada je on kao ministar trgovine i industrije boravio u Sloveniji i tom prilikom otvorio ljubljanski velesajam. Pokraj ceste između Celja i Ljubljane, kuda je trebao proći Spaho s kraljevskim namjesnikom za Sloveniju, bili su komunisti stavili 14 kilograma eksploziva s paklenim strojem. To je otkrio jedan žandarmerijski narednik i tako spriječio ovaj atentat.

Godine dana poslije (1922) u Višegradu, na Spahu je pucano iz tamošnjeg hotela. Nakon toga, 1923. godine dogodio se pokušaj njegovog ubistva u sarajevskom muslimanskom društvu El-Kamer, kada je bačena eksplozivna naprava. Godine 1925., u vrijeme predizborne kampanje i u vrijeme Spahinog savezništva s HRSS kroz djelovanje u Udruženoj oporbi, na Spahu je prilikom njegovog borakva u Zagrebu izvršen atentat od gradskih potplaćenih fakina, koji su uzvikivali razne parole protiv Spahe, a zatim se jedan od plaćenika zaletio za Spahinom fijakerom i htio da udari štapom Mehmeda Spahu, ali mu se on omakao iz ruke i udario u naslonjač fijakera. Godine 1927. na Spahu je pokušan atentat u sarajevskom naselju Vratnik, u vrijeme predizborne kampanje.

Dana 29. juna 1939. godine Mehmed Spaho je nađen mrtav u apartmanu beogradskog hotela Srpski kralj. Članovi njegove obitelji i najbliži suradnici i danas smatraju da je otrovan.

Oni koji vjeruju u ubistvo, piše Husnija Kamberović u knjizi ˝Hod po trnju˝, navode da je glavni naručitelj bio knez Pavle, koji je smatrao da je Spaho prepreka za sporazum Cvetković-Maček o podjeli Bosne i Hercegovine. “Dopisnik istanbulskog lista Džumhurijet Mehmed Sulejmanpašić objavio je 5. jula 1939. sumnju da je Spaho otrovan, argumentirajući to i stavom šefa beogradske policije Dragog Jovanovića, koji je sve vrijeme bio u sobi sa Spahinim tijelom, istjerujući svakog ‘koji se zadržavao više od pola minute’”, navodi Kamberović.

Prema jednoj od priča, Spaho je popio kafu u hotelu, nakon čega je preminuo. Sin Mehmeda Spahe, Avdo, pokušao je istražiti taj slučaj te je pronašao konobara koji je tvrdio kako je otrovao Mehmeda Spahu. Nakon što je ga je otrovao, tog su konobara prozvali "Spaho". Ovaj "Spaho" je tokom Drugoga svjetskog rata bio partizan u 13. proleterskoj brigadi "Rade Končar", skupa s Tomislavom Duvnjakom i često se hvalio svojim "podvigom".

Prema riječima porodice Mehmeda Spahe, otrovan je, da bi se uklonio kao moguća prepreka sporezumu Cvetković-Maček koji je i sklopljen nepuna dva mjeseca nakon Spahine smrti, 26. avgusta 1939. godine. Da stvar bude zanimljivija, Knez Pavle je i uputio Mehmedu Spahi poziv na audijenciju u Beogradu.

Ukopu Mehmeda Spahe u Sarajevu prisustvovalo je oko 50.000 građana, a ukopan je u haremu Gazi Husrev-begove džamije.