Dith Pran je bio kambodžanski fotoreporter poznat po razotkrivanju zločina pod Pol Potovim Crvenim Kmerima. Preživio je četiri i po godine prisilnog rada i premlaćivanja, zaklevši se da će, ako ikada pobjegne, ispričati svijetu istinu.

Godine 1979. putovao je 40 milja na sigurno i učinio upravo to. Preselio se u Sjedinjene Države, gdje je postao državljanin 1986. Pranov život i rad bili su tema filma “The Killing Fields”, koji je osvojio tri Oskara, uključujući i najboljeg sporednog glumca za Haing S. Ngora, koji je tumačio Prana.

Dith Pran je rođen u Siem Reapu, Kambodža, 27. septembra 1942. godine, nedaleko od ruševina Angkor Wata. Nakon što je u školi naučio francuski i učio engleski, američka vojska ga je zaposlila kao prevodioca.

Šezdesetih godina prošlog stoljeća Kambodžom je vladala kraljevska porodica, sa Norodomom Sihanukom kao šefom države. Crveni Kmeri bili su relativno mala grupa naoružanih članova Komunističke partije koja je djelovala u blizini planinske granice s Vijetnamom. Uz eskalaciju Vijetnamskog rata, Kambodža je prekinula veze sa Sjedinjenim Državama 1965. godine, čime je Pran ostao bez posla. Pronašao je posao kod britanskih filmaša i kao hotelski recepcioner.

U martu 1969. američki predsjednik Richard Nixon  počeo je odobravati tajna bombardovanja sumnjivih komunističkih baznih kampova i zona snabdijevanja u Kambodži kao dio „Operacionog menija“. Godinu dana kasnije, Nixon je naredio američkim kopnenim trupama da uđu u Kambodžu. Crveni Kmeri su koristili bijes zbog nepopularnog upada i bombardovanja da regrutiraju nove članove. 1970. godine, princ Sihanuk je svrgnut u državnom udaru od strane vojske.

Od 1972. do 1975. Pran je radio za Sydney Schanberg, dopisnika New York Timesa. Vodio je bilješke, fotografirao i pružao usluge prevođenja. Nije ni znao da će njegovo ime uskoro doći na naslovnice širom svijeta.

Kambodžanski građanski rat

Građanski rat u Kambodži suprotstavio je Crvene Kmere, podržane Sjevernim Vijetnamom i Vijetkongom, protiv Republike Kmera koju su podržavali SAD i Južni Vijetnam. Nakon pet godina borbi, komunističke snage su ušle u glavni grad. Pošto je pad glavnog grada Kambodže, Phnom Penha, neminovan, američka ambasada je evakuisana 3. aprila 1975. godine.

Pran je osigurao mjesto za svoju ženu i djecu u helikopterima za Sjedinjene Države. Odlučio je ostati sa Schanbergom kako bi nastavio novinarski rad.

“Odlučio sam da ostanem jer nisam vjerovao… da će jedna strana doći i ubiti svoje civile, a takođe i zato što ljudi koje sam obilazio kroz izvještavanje nisu se paničili, pa zašto bi se bojao? Nisam znao da će biti krvoprolića”, rekao je Pran za Washington Post.

Prana i Schanberga su uhvatili gerilci, ali je Pranovo brzo razmišljanje spasilo američkog novinara i njegove kolege od pogubljenja tvrdeći da su neutralni francuski novinari. Njih dvoje su se sklonili u francusku ambasadu dok je grad pao u haos.

Kada je vođa Crvenih Kmera Pol Pot preuzeo vlast, stranim novinarima poput Schanberga naređeno je da odu. Pran je zarobljen i postao dio stotina hiljada gradskih stanovnika koji su bili prisiljeni da se presele na sela kao dio Pol Potove vizije da Kambodžu preobrazi u Kampučiju, agrarnu komunističku utopiju.

Hiljade Kambodžanaca je pogubljeno jer su ih smatrali intelektualcima. Nošenje naočara ili govor stranog jezika može biti smrtna kazna. Stotine hiljada drugih umrlo je tokom prisilnog rada i gladovanja. Pran je preživio pretvarajući se da je neobrazovani taksista, pažljivo skrivajući svoju prošlost i američke veze. Više od dvije godine radio je kao poljoprivredni radnik, preživljavajući zahvaljujući štakorima, puževima i insektima.

“Fotoreporter Dith Pran bio je ključan u prenošenju svijeta stvarnosti kambodžanskog iskustva pod Pol Potovim genocidnim režimom Crvenih Kmera od 1975. do 1979. godine”, kaže Ben Kiernan, autor knjige Pol Pot režim: rasa, moć i genocid u Kambodži pod Crveni Kmeri, 1975-79.

„Uspio je da preživi te godine i ispričao je svoju priču svom bivšem kolegi Sydneyju H. Schanbergu iz New York Timesa“, kaže Kiernan. Rezultirajuća knjiga, Smrt i život Dith Prana, inspirirala je film iz 1984. godine “The Killing Fields”, koji je privukao međunarodnu pažnju na zločine Crvenih Kmera.

"Film je omogućio mlađim generacijama - Kambodžanima i nekombodžanima - da pristupe ovoj historiji koja se često ne dijeli u porodicama niti se uči u školama", kaže dr. Khatharya Um, profesor azijsko-američkih i dijasporskih studija na UC Berkeley, koja je kao dijete pobjegla od ubistava sa svojom porodicom.

“Rat i posljedice genocida su veoma važni dijelovi američke i svjetske historije, a film je učinio vidljivom tu nestalu historiju.” 

Ukupno je blizu dva miliona Kambodžanaca umrlo pod Crvenim Kmerima.

Nakon vijetnamske invazije na Kambodžu 1979. godine, Pran se vratio u svoje selo, gdje je saznao da su četiri njegova brata i sestre pogubljeni, otac mu je umro od gladi, a ostale su mu samo majka i sestra. Užas ga je čekao u okolnim šumama i začepljenim bunarima sela: tijela čak 5.000 Kambodžanaca.

Dith Pran je skovao termin "polja smrti" kako bi opisao užasnu količinu tijela koja su za sobom ostavila ubijanja Crvenih Kmera. „Pojam opisuje veličinu i namjernost brutalnosti Crvenih Kmera“, kaže dr. Um. Pran je bio primoran da pređe preko kostiju svojih sunarodnika i žena tokom svog 40 milja dugog putovanja do tajlandske granice i slobode. “Trava je postala viša i zelenija tamo gdje su tijela bila zakopana ”, rekla je Dith.

Naslijeđe Ditha Prana

Kada se Pran ponovo susreo sa Schanbergom u izbjegličkom kampu na Tajlandu 1979. godine, rekao mu je: "Preporođen sam, ovo je moj drugi život." Posvetio ga je pomaganju onima koji više nisu mogli govoriti sami za sebe. “Nakon što je pobjegao iz Kambodže, Dith Pran je ostatak života proveo boreći se za krivično gonjenje viših čelnika Crvenih Kmera zbog njihove uloge u smrti gotovo dva miliona Kambodžanaca,” kaže P. Mike Rattanasengchanh, profesor azijske i američke historije na Midwestern State University.

Visoki komesarijat Ujedinjenih nacija za izbjeglice 1985. godine imenuje Pran za ambasadora dobre volje Ujedinjenih naroda. Nije se tu zaustavio. “Dok je bio član Komisije za dokumentaciju Kambodže, prikupljao je dokaze i izvještaje iz prve ruke preživjelih... da ih iskoristi za međunarodni tribunal protiv Crvenih Kmera,” kaže Rattanasengchanh.

“U nekoliko navrata izlazio je pred američki podkomitet za istočnoazijske i pacifičke poslove Senata i Predstavničkog doma kako bi govorio o Kambodži i Crvenim Kmerima.”

1994. godine, Pran je osnovao Dith Pran projekat podizanja svijesti o holokaustu. Godine 1997. zajedno je uređivao i objavio knjigu Djeca kambodžanskih polja smrti, u kojoj je podijelio izvještaje u prvom licu 29 preživjelih koji su zarobljeni kao djeca.

U svom uvodu je napisao:

„Važno mi je da se nova generacija Kambodžanaca i Kambodžanskih Amerikanaca aktivira i ispriča svijetu šta se dogodilo njima i njihovim porodicama... Želim da nikada ne zaborave lica svojih rođaka i prijatelja koji su ubijeni u to vrijeme. Mrtvi vape za pravdom."

Dith Pran je umro od raka pankreasa 30. marta 2008. u 65. godini. Njegov dugogodišnji saradnik Sydney Schanberg rekao je za Associated Press "Pran je bio pravi reporter, borac za istinu i za svoj narod."