Na francuskim vojnim grobljima s ponosom se odaje počast palima u dva svjetska rata. Međutim Francuzi se, s nelagodom, prisjećaju "mrtvih u Indokini i Sjevernoj Africi (izbjegava se spominjanje Alžira)". Bili su to ratovi koje, zbog frižnje savjesti, kolektivno francusko sjećanje nastoji izbrisati.
Sedmi maj označava 70. godišnjicu ponižavajućeg poraza kod Diên Biên Phua, koji je označio kraj francuskog kolonijalizma u Indokini nakon gotovo jednog stoljeća, nekoliko francuskih medija edukativno je djelovalo prema mladim generacijama. Ističe se dokumentarac „Indokina, zaboravljeni rat“, javnog kanala France 3, emitiran prošle srijede u udarnom terminu i dostupan na internetu.
Jezivo je to svjedočanstvo, sa snimanjem situacije poluropstva u kojoj je živjelo vijetnamsko stanovništvo i skandaloznog iskorištavanja resursa od strane francuskih kompanija, uključujući Michelin, koji je eksploatirao gumu. Vrlo grube slike rata pokazuju brutalnost i francuskih trupa i Ho Chi Minhovih komunističkih gerilaca.
Francuski avioni izazivali su užas s napalm bombama koje su im dostavili Amerikanci, vide se starci i djeca kako užasnuti bježe iz sela. U jednom prizoru, snimljene su odrubljene glave pribijene na kolce. Nasuprot tome, kontrast prizora profinjenog društvenog života i dokolice francuske kolonijalne elite u Saigonu.
Diên Biên Phu bio je očajnički pokušaj da se preokrene tok rata koji je započeo 1946. godine, nakon što je završila japanska okupacija i Francuska ponovo osvojila teritoriju koju je držala od 1858. (današnji Vijetnam, Laos i Kambodža), u doba Napoleona III. Još uvijek držeći se svog imperijalnog sna, Pariz kao da nije bio svjestan antikolonijalnih vjetrova koji su već snažno puhali i koji će navesti Britance da daju nezavisnost Indiji i Pakistanu.
Bivša zračna baza, Diên Biên Phu bila je ravnica od 65 kvadratnih kilometara, okružena planinama i umetnuta u teritoriju pod kontrolom Viet Minha. Francuzi su to htjeli pretvoriti u zamku kako bi privukli komunističke gerilce i zadali im smrtonosni udarac. Poslali su hiljade padobranaca, izgradili pistu za slijetanje, bolnicu, pa čak i bordel na terenu.
No, neprijatelj je u većem broju i uz ogromne žrtve pripremio napad koji je uništio Francuze. Bila je to katastrofa koja je završila sedmog maja 1954. Čak su i prostitutke iz bordela, Vijetnamke, morale raditi kao medicinske sestre. Rezultat je bio 3500 mrtvih i nestalih i oko 11 000 zarobljenika, od kojih mnogi neće preživjeti. Viet Minh je izgubio mnogo više ljudi, ali je izašao kao pobjednik.
Prije nego što je operacija propala, Amerikanci, koji su se uključili u rat golemom pomoći u naoružanju Francuskoj, čak su predložili lansiranje dviju atomskih bombi. Ideja je došla od državnog sekretara Johna Fostera Dullesa. Pariz je to odbio iz straha da bi to izazvalo mnogo žrtava među vlastitim trupama.
Sukob u Indokini, 9000 kilometara udaljenoj od Pariza, bio je, u isto vrijeme, kolonijalni rat i rat za nezavisnost, građanski rat i epizoda Hladnog rata koja se preklapala s korejskim sukobom i Maovim usponom na vlast u kontinentalnoj Kini. Amerikanci su rasteretili Francuze u Vijetnamu, čineći vrlo slične pogreške. Također su završili isto pretrpjevši možda još traumatičniji neuspjeh.
