Otkako su se ovih dana pojavile prve fotografije tenka kao osnovnog dijela spomenika posvećenog pripadnicima Specijalne jedinice MUP-a R BiH, poznatijim pod zajedničkim nazivom „Vikićevi specijalci“, ne prestaje drama i buka po društvenim mrežama onog dijela iskompleksiranog bošnjačkog društva koje se protivi takvom spomeniku i na takvom mjestu.

Podgrijani zluradim, podrugljivim komentarima nebošnjaka kojima smeta čak i pravac u kojem je usmjerena cijev tenka, kao da su s Poljina ili s Nahioreva bacali bombone i žvake a ne granate ka Kliničkom centru i centralnim dijelovima grada, ovdašnji „bacači frizbija“ digli su se na zadnje noge larmajući zašto tenk, zašto pored škole, zašto tamo kuda djeca prolaze, zašto samo specijalcima...  Zašto pa zašto...

Oni bi najradije, nekako, novi tramvaj postavili na podest.   

Dobri ljudi žele biti dobre komšije pa ne žele ništa, nikakav trag koji bi podsjećao na Opsadu Sarajeva, na Agresiju, na ubijenu djecu, ništa što bi možda uznemirilo one kojima se pokušavaju dodvoriti. Vrijeme je da rat stane, viču, dok Ravnogorskom i Ulicom Draža Mihailovića jezde na još jednu Instagram sesiju na obližnjim planinama.

Ništa čudno, takvu priču promoviraju već godinama ovdašnje „zvezde granta“ masno plaćene iz budžeta odvojenog za „borbu protiv ruskog utjecaja“. Murali, nazivi ulica, spomenici, tenkovi kao spomenici u drugim gradovima, Ne meta. Ne smeta ni partizanska skalamerija oko omiljenog retro-kafića. Dok im djeca skaču po zahrđalim cijevima tenkova oko Historijskog muzeja, tvitaju protiv tenka kao spomenika sarajevskim specijalcima u Parku Safeta Isovića.

Od tog kompleksa ništa više ne iznenađuje. Iznenađuje, međutim, neznanje u drugim dijelovima zemlje, Bosanskoj Krajini posebno, zašto spomenik i šta se njime poručuje. Nije on podsjećanje na tenkove koje su uništili specijalci, srcem na čelik, to je poruka spomenika, kako je za Stav ispričao Mušan Kovač, jedan od komandanata Specijalne jedinice. On treba stajati tu, treba da podsjeti i da opominje svakog ko pomisli da ikada više napadne Sarajevo, da zna da ga čeka ista takva sudbina, sudbina tog tenka. To je simbol otpora građana Sarajeva, ne samo 'Vikićevih specijalaca', tenk je simbol i svih ostalih vojnih formacija koje su odbranile ovaj grad i državu.

Podsjetimo, živote za Bosnu i Hercegovinu položio je 81 specijalac, među njima i jedna djevojka. Od tri projekta koja su stigla na konkurs, izabrano je ono Nebojše Šerića Šobe, akademskog umjetnika koji posljednjih godina živi u New Yorku. Borca Armije RBiH. “Putujući po svijetu, nailazio sam na bojišnice iz raznoraznih ratova, fotografirao ih, posmatrao spomenike koji su na sebi svojstven način obilježavali mjesta koja su presuđivala o granicama država, ideologija, kultura. I na svakom od njih našao sam uglavnom slične poruke namijenjene javnosti, namijenjene budućim generacijama koje ne bi trebale zaboraviti šta se tu desilo”, kazao je za Stav Nebojša Šerić.

I opet podsjećamo zašto se Šerić odlučio baš za ovakav spomenik braniteljima Sarajeva i BiH. “Specijalci Odreda Bosna su od aprila 1992. godine do potpisivanja Dejtonskog sporazuma prolili more krvi za Sarajevo i sve njegove stanovnike, bez obzira na naciju i religiozno opredjeljenje, svojim nesebičnom borbom su s jako ograničenim sredstvima uništavali neprijateljske tenkove na mnogim raskršćima. Bitke Davida protiv Golijata odvijale su se skoro svakodnevno, četnici su nakon gomile uništenog gvožđa shvatili da se ne mogu tek tako ušetati u Sarajevo i pobiti njegovo stanovništvo kao što su to učinili u Srebrenici i drugim stratištima širom Bosne i Hercegovine.

Neki će ovaj prijedlog za spomenik okarakterizirati kao “neprimjeren”, “agresivan” ili “loš za djecu”. Takvim ljudima možemo poručiti da napokon “izađu iz podruma” i shvate da se historija ponavlja onima koji je zaboravljaju, da fašizam neće nestati nekim magičnim štapićem, već će ostati tu gdje jeste ukoliko na realističan način ne pokažemo budućim generacijama s čime smo imali posla.“