Bilo je dovoljno da prođe tek nekoliko dana od skandaloznog sastanka Michaela Murphyja, američkog ambasadora u Bosni i Hercegovini, Christophera Hilla, američkog ambasadora u Srbiji, i srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića kako bi se pokazale sve katastrofalne posljedice nove američke politike na Zapadnom Balkanu.
Podsjetimo, 19. aprila američki ambasadori pohvalili su se kako su s Vučićem održali „produktivan sastanak“ o regionalnoj dinamici pa su čak i otvoreno priznali da su s Vučićem razgovarali o suverenitetu, teritorijalnom integritetu i funkcionalnosti državnih institucija Bosne i Hercegovine. Takav sramotan presedan, gdje se o cjelovitosti, nezavisnosti pa čak i dnevnom funkcioniranju institucija jedne države razgovara s predsjednikom druge države, i to države koja je bila agresor, i predsjednikom, koji je bio aktivni učesnik te agresije, jeste ne samo najbrutalniji imperijalizam već i sasvim otvorena poruka „svim zainteresovanim stranama“. A poruka glasi da je Aleksandar Vučić inauguriran u Aleksandra Prvovenčanog, novog američkog satrapa „Otvorenog Balkana“.
SJEDINJENE SRPSKE DRŽAVE
Šta to tačno znači za Bosnu i Hercegovinu i bošnjački narod, pokazalo se gotovo odmah. Ni četiri dana nakon ovog američkog miropomazanja Aleksandra Vučića predsjednik Srbije došao je u Bosnu i Hercegovinu, na obilježavanje Dana sjećanja na žrtve ustaškog zločina u koncentracionom logoru Јasenovac, gdje se prvo smješkao otvorenom negiranju genocida u Srebrenici od Milorada Dodika i njegovim pozivima na ujedinjenje Srba u jednu državu, da bi zatim, u svom starom stilu „stotinu muslimana za jednog Srbina“, zaprijetio „Kada Srbinu dozlogrdi, onda više nema povratka“. Ova prijetnja bila je, naravno, prije svega upućena Bošnjacima.
U istom je duhu i pokazna vojna vježba Vojske Srbije „Granit 2023“ – kojoj su, osim domaćina Aleksandra Vučića, prisustvovali i neizbježni Milorad Dodik, ali i mađarski predsjednik Viktor Orban – odakle je Dodik prijetio kako je „Vojska Srbije modernizovana i spremna da brani srpski narod gdje god on živio“. Isto je i s Dodikovim najavama militarizacije entitetske linije i formiranja specijalne policijske jedinice za nadzor „unutrašnjih granica“. Sve takve izjave i svi postupci u tom smjeru dešavaju se s punim znanjem, odobravanjem, a vjerovatno i na inicijativu Aleksandra Vučića, kojeg izaslanici i diplomate Sjedinjenih Američkih Država promoviraju i nameću kao regionalnog lidera.
Ukratko, Sjedinjene Američke Države ako već ne podržavaju, onda barem zatvaraju oči pred ovakvom agresivnom velikosrpskom politikom spram Bosne i Hercegovine jer su spremni žrtvovati suverenitet Bosne i Hercegovine kako bi Srbiju odvojili od Rusije i pridobili je za sebe. Tome i služi projekt „Otvorenog Balkana“ jer će Bosna i Hercegovina de jure sačuvati svoj teritorijalni integritet, ali će de facto izgubiti stvarni suverenitet i praktično postati dio „Srpskog Sveta“. Istovremeno, američka diplomatska i (ne)vladina mreža u Bosni i Hercegovini gleda da zadovolji i partikularne interese Republike Hrvatske pa u tom smislu provodi politički inžinjering i nastoji da HDZ doslovno ugradi u Ustav Bosne i Hercegovine kako u Federaciji BiH ne bi moglo biti formiranja vlasti bez odobrenja Zagreba. Vučić sit, a ovce na broju. Osim jedne jer namirivanje ovih različitih interesa nije jeftino i neko treba da za njih plati ceh.
Račun će, naravno, platiti Bošnjaci koji su prepoznati kao objektivno najslabija karika jer im se, nakon decenija medijske propagande, konačno uspjela nametnuti klijentelistička politička koalicija spremna da kapitulira i potpisuje sve što joj se stavi na stol.
RASKOŠNA GLUPOST KOLONIJALNOG MENTALITETA
Da je procjena o Bošnjacima kao pogodnom geopolitičkom kusuru ustvari opravdana, pokazuje i sama činjenica da, uprkos tome što se čitav proces ubrzanog obespravljivanja i gubljena suvereniteta doslovno odvija pred očima bošnjačke javnosti, ipak u toj javnosti i dalje dominira strah od pobune ili čak i nazivanja stvari pravim imenom.
Mnogobrojne plaćeničke medijske ekspoziture u službi okupacije trude se svim silama amortizirati veleizdaju u kojoj i same učestvuju te pokušavaju reinterpretirati nadolazeći bošnjački historijski brodolom suludim tvrdnjama da je bošnjačko utapanje u srpsko-hrvatskom jezeru dobro i korisno za bošnjački narod.
Da nisu ogavni, bili bi komični ti pokušaji ambasadorskih megafona da odbrane američki imperijalizam i kolonijalizam spram bošnjačkog naroda. Iako je američka politika proizvela današnju tešku bošnjačku situaciju, ovi poltroni ipak tvrde da se o tome ne treba i ne smije govoriti jer jedino Amerika može zaštititi bošnjački narod. Od koga? Valjda od same sebe.
Koliko je uistinu perverzan taj kolonijalni mentalitet, pokazuje sama činjenica da su ovdašnja ambasadorčad doslovno intelektualno nesposobna da prepoznaju, a kamoli da problematiziraju uzročno-posljedičnu vezu između zapadne podrške političkoj atomizaciji bošnjačkog naroda i slabljenju bošnjačkih kapaciteta samoodbrane, s jedne strane, te otvorene podrške velikosrpskog hegemonizmu i jačanju srpskih pretenzija, s druge strane. Te intelektualne kukavice traže pomoć od svojih gospodara mada ih upravo njihovi gospodari prodaju na drugu plantažu.
Takvo dobrovoljno sljepilo simptom je otkazivanja kognitivnih kapaciteta pa imamo pojave poput profesora Saliha Foče, koji u Dnevnom avazu tvrdi kako su „SAD jedina rampa za Dodika“, mada mu je poznato da su upravo SAD dovele Dodika na vlast i da danas SAD promoviraju Dodikovog nadređenog u regionalnog lidera! Šta tek reći za sami Dnevni avaz, koji se pretvorio u službenu tiskovinu nove NDH s koje Avazovi novinari poput grotesknog Danijala Hadžovića klikću „Nameći je, Šmite“?!
PACIJENT KOJI ODBIJA DIJAGNOZU
Bošnjaci se, nažalost, nalaze između Scile brutalnog američkog imperijalizma i Haribde odvratnog kolonijalnog mentaliteta dobrog dijela vlastite političke, akademske i medijske klase. Dešava se historijsko preslagivanje međunarodnog poretka kojim se želi uvesti Srbiju kao „srednji nivo menadžmenta“ za Zapadni Balkan, a Bošnjake predstavljaju potkapacitirani ridikuli poput Elmedina Konakovića, koji na velikosrpske prijetnje oružanom agresijom uzvraća pozivima na partije paintballa u šumama?! Bezvezni ministar Federalne uprave policije Aljoša Čampara, koji je, uz pomoć još goreg bezveznjaka Damira Mašića, svojevremeno uspio upropastiti zlatnu poklonjenu priliku formiranja rezervnog sastava policije, danas prijeti reakcijom institucija koje je njegova stranka Narod i Pravda isporučila u ruke velikosrpskom faktoru. Od srkibomanije oboljeli član Predsjedništva Denis Bećirević uživa u svom poroku i piše saopćenja i otvorena pisma. I tako dalje i sve gore.
Američka politika napravila je zaokret od 180 stepeni te se vratila na pozicije s početka devedesetih, u vrijeme Busha starijeg, Lawrencea (od Srbije) Eagleburgera i Brenta Scowcrofta, u mračno doba „konzervativnog realizma“, Srbije kao balkanskog Pijemonta i otvorene srbofilije, a silni samoprozvani bošnjački intelektualci, akademci i mudraci ne da to nisu primijetili, ne da i dalje odbijaju da primijete, već i aktivno napadaju na one koji se i usude ukazati na takav opasan zaokret sve poručujući da nas od propasti niko ne može spasiti od onih koji nam tu propast i spremaju. Suicidalno ludilo bježanja od stvarnosti.
Problem se ne može početi rješavati dok se prvo ne prihvati da uopće i postoji. A američka politika spram Bosne i Hercegovine i bošnjačkog naroda izuzetno je problematična. Velikosrpski hegemonizam danas ne hrani toliko oslabljena Rusija, koja se koprca i topi u blatu Ukrajine, već prije svega imperijalistička američka „realpolitika“ koja pokušava da zadovolji Hrvatsku služeći joj Bošnjake na pladnju i upeca Srbiju nudeći joj kao mamac Bosnu i Hercegovinu kroz projekt „Otvorenog Balkana“. Sve dok ne usvoje ove činjenice, Bošnjaci se neće moći adekvatno suprotstaviti opasnom procesu koji ima potencijal da ih odvede u društvo nestalih naroda.
