Uništena je tri puta, ali obnovljena samo dva puta. Velika sinagoga u Halepu sada je oživljena zahvaljujući virtuelnoj stvarnosti na izložbi u Izraelskom muzeju, putovanju kroz vrijeme temeljenom na fotografijama koje je 1947. snimila Jevrejka Sarah Shammah, što je posljednje takvo svjedočanstvo tog mjesta.

Izložba "Povratak u Halep" postala je vrhunac sezone za Izraelski muzej u Jeruzalemu, u kojem se nalazi najveća zbirka jevrejske umjetnosti na svijetu, jer vas poziva da ponovo posjetite mjesto koje više ne postoji, potpuno uništeno 2016. godine, usred rata u Siriji.

Izgrađena između 5. i 7. stoljeća, bila je to najstarija sinagoga u cijeloj Siriji, u kojoj se odvijala jevrejska molitva neprekidno sve do kraja 20. stoljeće, iako je njezin pad počeo 1947. godine nakon odobrenja UN-a Državi Izrael da se proširi palestinskom teritorijom, što je razljutio arapski svijet.

Nekoliko dana prije nego što je proglašena Rezolucija 181, Sarah Shammah, koja je živjela u Jeruzalemu od 1932., odlučila se vratiti u svoj rodni Halep kako bi čuvala svoja posljednja sjećanja na Veliku sinagogu, u koju je kao dijete svakodnevno odlazila sa ocem.

Angažirala je lokalnog armenskog fotografa da uhvati svaki detalj i kutak mjesta od vrha do dna i zauvijek ga tako sačuva u sjećanju. “Tražila je od njega da fotografira sve: ulaz, čitaonicu, prozore... napravljena je kartra cijele sinagoge“, kaže kustos izložbe Revital Hovav.

Dana 1. decembra 1947. godine, dva dana nakon rezolucije UN-a, arapski svijet se pobunio protiv te odluke i sirijski muslimani svoj su bijes okrenuli ka jevrejskoj zajednici Halepa, napadali ih, pljačkali im kuće i trgovine, a zapalili su i Veliku sinagogu, što je biko njeno drugo uništenje. Prvi je put stradala 1400. nakon napada mongolske vojske.

„Armenski fotograf tada je bio svjestan vrijednosti svojih slika. Otišao je do Sare kako bi je ucijenio. Dao joj je negative ali joj je kazao da će mu platiti veliku svotu novca ili će je sirijskim vlastima prijavti kao izraelsku špijunku“, priča Hovav.

Sarah je pobjegla automobilom u Bejrut uz pomoć arapskog prijatelja svog brata, a odatle je odletjela u Jeruzalem, gdje je konačno izrdaila fotografije Velike sinagoge u Halepu, takođe poznate kao sinagoga Joab ili Al Safra, što znači žuta, zbog boje kamena.

Upravo te fotografije poslužile su kao polazište za snimke virtuelne stvarnosti na kojima se temelji izložba "Povratak u Halep", izraelskog filmaša Ave Dabacha, koji je od djetinjstva imao ideju za izložbu.

Film virtuelne stvarnosti rekreira Sarinu posljednju posjetu sinagogi s armenskim fotografom i kako je dočarala sjećanja na svoje djetinjstvo, dok se pokušavala sakriti od muslimana koji su pomno motrili na preostalu jevrejsku zajednicu u Halepu nakon objave UN-a o osnivanju Države Izrael. “U muzeju imamo kompletnu fizičku rekonstrukciju četiri sinagoge. Zato nam je bilo zanimljivo dodati virtuelnu rekonstrukciju sinagoge u Halepu, koja je izvrstan primjer ovakvih hramova na Bliskom istoku, posebno u Siriji i Egiptu”, kaže glavna kustosica jevrejske umjetnosti u Izraelskom muzeju, Rachel Sarfati.

Sarfati, koji želi napraviti izložbu i o drugim zemljama sa jevrejskom prošlošću, objašnjava da ova sinagoga ima "posebnu vrijednost" jer je jedna od najstarijih koja je stajala do 21. stoljeća, budući da od 7. stoljeća, kada su muslimani pokorili regiju, nisu dopuštali jevrejskim zajednicama da grade nove hramove, samo da se mole u već postojećima.

Izraelski muzej pronašao je i vrijedan Halepski kodeks - koji se smatra najpreciznijim rukopisom hebrejske Svete knjige, napisan u Tiberiji u 10. stoljeću i koji je bio čuvan u metalnom ormariću u toj sinagogi oko 600 godina, sve do požara 1947. godine. "Kada su muslimani ušli i vidjeli kabinet, očekivali su da će pronaći zlato i srebro. Vidjevši da su u njemu samo knjige i rukopisi, ostavili su ih tamo da leže. Kada su Jevreji ušli nekoliko dana kasnije, pokupili su stranice kodeksa. Ali odlučili su ne objavljivati vijest da su spasili rukopis i uvjeravali su da je izgorio jer su znali da ga Sirijci traže zbog njegove vrijednosti", kaže Adolfo Roitman iz muzeja.

Tajna je čuvana desetljeće, a 1958. kodeks je prokrijumčaren iz Sirije u Izrael, preko Turske, u rukama člana jevrejske zajednice iz Halepa koji je dobio dozvolu za odlazak, iako je stigla samo polovica njegovih stranica. Sudbina ostalih još uvijek je misterija.