Opisivanje 2023. godine kao relativno mirne godine za tursku vanjsku politiku isključilo bi događaje od sedmog oktobra i njihove posljedice. Trend normalizacije, koji traje od općih izbora u maju, odigrao je ključnu ulogu u određivanju sveobuhvatnog kursa vanjske politike.
Unatoč neriješenim pitanjima, naglasak je stavljen na minimiziranje potencijalnih sukoba i prioritet zajedničkih interesa. U postizbornom razdoblju predsjednik Recep Tayyip Erdoğan odlučio se za regionalnu vanjsku politiku usmjerenu na odnose zemalja Zaljeva, stavljajući ekonomiju u primarni fokus.
Kako bi se ublažili sigurnosni rizici iz Sirije, pokrenuti su razgovori na ministarskoj razini s Assadovim režimom. Učinjeni su značajni pomaci u normalizaciji odnosa s Izraelom i Egiptom. Erdoğanova snažna potpora Azerbejdžanu u oslobađanju Karabaha ojačala je status Turske kao geopolitičkog igrača 2023.
Erdoğan je također nastojao popraviti veze Turske sa Zapadom, s ciljem zacrtavanja novog kursa u tursko-američkim odnosima i zadržao je uravnoteženo stajalište u ukrajinskom sukobu. Godina je zaključena ključnim summitom Turske i Grčke, označivši još jedan značajan vanjskopolitički korak.
Tursko-američki odnosi su spremni dominirati diskursom 2024. zbog nekoliko neriješenih pitanja. Najvažnija među njima je ustrajna podrška SAD-a sirijskom krilu YPG terorističke skupine PKK. Primjetno je da se ne predviđaju bitne promjene u američkoj strategiji za Siriju, što ukazuje na nastavak podrške YPG-u u sjeveroistočnoj Siriji.
Ova stalna podrška predstavlja sve veći izazov za Tursku dok YPG jača svoje vojne sposobnosti i međunarodne mreže. Nedavne akcije, poput provedbe takozvanog novog ustava kojim se regija preimenuje u Demokratsku upravu sjeverne Sirije, naglašavaju hitnost turske akcije. Neuspjeh u rješavanju pitanja YPG-a 2024. mogao bi eskalirati u širi strateški izazov za Tursku.
Nadalje, drugi aspekti tursko-američkih odnosa ukazuju na godinu punu događaja. Pozitivna kretanja u prodaji F-16 i povoljna odluka turskog parlamenta u vezi s članstvom Švedske u NATO-u mogli bi utjecati na vojnu i odbrambenu dimenziju tursko-američkih odnosa.
Međutim, dinamika poput izraelskog rata u Gazi i stajalište Turske o ovom pitanju može negativno utjecati na tursko-američke odnose. Čini se da su izgledi za skoro pomirenje između Izraela i Turske slabi, potencijalno uvodeći nepovoljan element u tursko-američke odnose.
Što se tiče tursko-evropskih odnosa, očekuje se da će 2024. produžiti ton postavljen 2023. Dimenzija Evropske unije možda neće svjedočiti revitalizaciji, ali će se postizborna atmosfera vjerojatno zadržati. Sukob u Ukrajini koji je u toku ima značajan utjecaj na odnose Turske i Evrope, zahtijevajući strateški pristup Turske s obzirom na neizvjesnosti putanje sukoba.
Dok sigurnosni problemi, posebno migracija, pojačavaju razlog saradnje, ekonomska međuovisnost ukazuje na stabilne tursko-evropske odnose 2024. Pomirenje između Turske i Grčke i njihova sve veća saradnja u energetskom području istočnog Sredozemlja spremni su pozitivno utjecati na tursko-evropske odnose. Međutim, uspon krajnje desničarskih ideologija u Evropi mogao bi utjecati na nacionalnu politiku i vanjsku politiku, potencijalno dovodeći do antiturskih osjećaja unutar Evropske unije. Stoga razvoj događaja u ovom području zahtijeva pažljivo praćenje.
Rat u Ukrajini koji je u toku ostaje jedan od najvećih međunarodnih problema u 2024. godini, koji značajno utječe na Tursku zbog njezine blizine i interesa. Ključno pitanje vrti se oko toga hoće li SAD i evropske zemlje podržati vojnu pomoć Ukrajini. Nastavak takve pomoći osigurava sposobnost Ukrajine da održi sukob, dok bi prekid mogao promijeniti tok rata, potencijalno pogodujući Rusiji.
Posljedično, turska vanjska politika bit će pod utjecajem mogućih ishoda ukrajinskog sukoba. Erdoğanove nedavne izjave tokom njegove posjete Mađarskoj i izgledi za obnovljeni summit između Erdoğana i ruskog predsjednika Vladimira Putina naglašavaju važnost pitanja kao što je sporazum o žitnom koridoru. S obzirom na višestrani odnos Turske i Rusije u Siriji, Južnom Kavkazu, Libiji i energetici, odnosi Turske i Rusije ostat će ključni fokus 2024.
Na Bliskom istoku, normalizacija će ostati ključni element turske vanjske politike. Međutim, termin "normalizacija" između Turske i zemalja Zaljeva mogao bi postati zastario, što ukazuje na rastući konsenzus na ovom planu. Mogao bi se pojaviti novi regionalni konsenzus koji bi ujedinio Tursku, Saudijsku Arabiju, Ujedinjene Arapske Emirate (UAE) i Katar, posebno u odbrambenoj saradnji, što bi potencijalno moglo prerasti u strateški savez. Unatoč tome, neriješeno pitanje Gaze moglo bi stvoriti šire okruženje nestabilnosti na Bliskom istoku 2024. godine, što bi moglo utjecati na Tursku i cijelu regiju. Posljedično, zemlje, uključujući Tursku, mogu preusmjeriti više napora prema Gazi.
Centralna Azija ima još jednu značajnu dimenziju za Tursku u 2024., posebno u vezi s odnosima u okviru Organizacije turskih država (OTS). U početku usredotočena na ekonomsku saradnju, očekuje se da će se ovo partnerstvo razviti u više strateški politički pothvat, što će potaknuti Tursku da slijedi vanjsku politiku koja osigurava njezin položaj u srednjoazijskoj jednadžbi.
Sve u svemu, strateško okruženje Turske karakterizirat će dinamičnost i raznolikost, što će kulminirati donekle ograničavajućom regionalnom atmosferom koja u konačnici predstavlja izazov novoj regionalnoj i međunarodnoj orijentaciji Turske.
Murat Yeşiltaş je profesor međunarodne politike na Odsjeku za međunarodne odnose na Univerzitetu društvenih nauka u Ankari. Specijalizirao se za proučavanje međunarodne sigurnosti, terorizma, geopolitike i turske vanjske politike. Yeşiltaş također radi kao direktor istraživanja vanjske politike u SETA-i a ovaj je komentar napisao za Daily Sabah
