Kupanje u kanalima pod zaštitom UNESCO-a, provaljivanje u historijska mjesta, vožnja niz najpoznatije stepenice na svijetu i razbijanje neprocjenjive skulpture, vandaliziranje Koloseuma, jednog od svjetski najpoznatijih spomenika... S obzirom na to da je Evropa bilježila eksploziju posjetitelja godinu dana nakon što su restrikcije za putovanja Covidom ukinute, incidenti s posjetiteljima koji se loše ponašaju u Italiji ne pokazuju znakove jenjavanja.

Ove sedmice, mladi turista je snimljen kako navodno urezuje svoje i ime svoje djevojke u zid Koloseuma, što je potaknulo italijanskog ministra kulture Gennaro Sangiuliana da pozove na potragu za identifikacijom para, piše CNN.

Tri dana kasnije, rimska policija karabinjera objavila je da je identifikovala osumnjičenog, koji živi u Velikoj Britaniji. Ako bude osuđen za urezivanje “Ivan+Haley 23” u jednu od najpoznatijih svjetskih građevina, osumnjičeni će se suočiti s kaznom od najmanje 15.000 eura ili do pet godina zatvora.

Incident je istaknuo problem destruktivnog ponašanja turista u Italiji, onaj koji je izgleda došao do vrhunca u ljeto 2022. kada je niz incidenata širom zemlje dospio na naslovnice.

Ali da li je ovo gore nego inače ili se ljudi inače loše ponašaju kada su na odmoru?

Nema sumnje da je Italija krcata turistima. Broj međunarodnih posjetilaca od januara do jula 2022. porastao je za 172 posto u odnosu na 2021. i čak 57 posto u odnosu na podatke prije pandemije, prema ENIT-u, talijanskoj turističkoj zajednici.

A 2023. izgleda da će biti još punije. Prema podacima ENIT-a, u prvom kvartalu 2023. godine zabilježen je porast međunarodnih dolazaka za 86 posto na godišnjem nivou.

Eike Schmidt, direktor galerije Uffizi u Firenci, najposjećenijeg muzeja u Italiji 2021. i 2022. godine, rekao je za CNN prošlog ljeta da loše ponašanje turista nije ništa novo.

˝Ne mislim da je gore ove godine. Sigurno postoje ljudi koji ne poštuju situaciju i prostor u kojem se nalaze˝, izjavio je i naveo primjer kojem je svjedočio prije pandemije, kada je žena sjela među neprocjenjiva umjetnička djela i počela uređivati nokte na nogama.

˝Uffizi je tako dobro pod nadzorom da se incidenti rijetko dešavaju unutra, ali vani je druga priča. Galerija stvara vlastitu pješačku slijepu ulicu, sa ugrađenim klupama isklesanim od lokalnog kamena koje služe kao mjesto za sjedenje umornih i gladnih turista. Ali, oni tu ne samo da sjede, nego nesvjesni činjenice da su klupe klesane ručno u 16. vijeku, tu i jedu, razmazujući sosove po poroznom kamenu, koji se odmah mrlja. Poznato je i da grafitiraju eksterijer galerije. U 2018. godini, osoblje je svakog jutra činilo zajednički napor da očisti sve mrlje i oznake na zgradama koje su ljudi dodavali kasno u noć nakon previše pića˝, rekao je Schmidt.

Rekao je da se potez isplatio.

˝Ljudi nemaju tendenciju da pišu na čistoj površini, ali ako je jedna osoba malo nacrtala ili napisala lošu riječ, onda je i drugima mnogo lakše jer je psihološka barijera niža. Sada ljudi vrlo rijetko pišu nešto na zgradi. Ali ono što se vratilo nakon pandemije je problem hrane, vina i Coca-Cole i svih vrsta masnih i zašećerenih stvari. Ljudi ih kupuju na mjestima gdje nema mjesta za sedenje, a zatim traže gdje da sjednu, a prvo što nađu su spomenici˝, naveo je.

Schmidt je 2021. pozvao da se biznisi brze hrane oporezuju višim od onih koji imaju sjedišta i toalete za goste, ali godinu dana kasnije, rekao je za CNN:˝Ništa se nije dogodilo, niko od političara ne želi da ulazi u debatu˝.

Ljudi kradu gondole

Stvari su manje mirne u Veneciji, gdje je općinska policija riješila 43 incidenta turista koji su plivali u kanalima u prvih 10 mjeseci 2022. Prema riječima glavnog komesara Gianfranca Zarantonella, koji je u to vrijeme razgovarao za CNN, taj broj je skoro duplo veći od ukupnog broja za cijele 2021. godine u kojoj su uhvaćena 24 plivača. I, što je zabrinjavajuće, povećan je i na 37 slučajeva u 2019.

Bilo je i 46 slučajeva da su turisti narušili spomenike u Veneciji od januara do oktobra 2022.

˝Ponašaju se kao što su se uvijek ponašali, samo što su se ove godine brojke vratile na ono što su bile prije pandemije i to odgovara porastu bezobraznog ponašanja. Ponekad se Venecija ne doživljava kao grad. Turisti se ponašaju kao da je plaža˝, rekao je.

Turist je prošlog ljeta ukrao vodeni taksi i pokrenuo ga niz Grand Canal, a Zarantonello je dodao da ekstremno ponašanje nije novo.

˝Prije nekoliko godina jedan ruski turista ukrao je vaporeto (vodeni autobus). Ljudi su krali i gondole. Jednom su za Novu godinu pali s ukradene gondole i dok smo stigli do njih, jedan od njih je umirao od hipotermije. Spasili smo ga˝, rekao je Zarantonello.

Osim plivanja u kanalu, prošle godine Zarantonello i njegove kolege su se bavili češkim turistom koji se sunčao u toplesu na ratnom spomeniku, kao i Belgijancem koji se vozio Vespom niz pješačku rivu, dvojicom Australaca koji su se spuštali niz Grand Canal na eFoilovima i Italijanom iz drugog regiona koji je grafitima trajno oštetio jednu od glavnih gradskih crkava.

Ipak, nije sve u krhkosti Italije, kažu italijanski stručnjaci. Nismo čuli slične priče koje su se širile iz Francuske, Španije ili drugih popularnih evropskih destinacija 2022. Umjesto toga, kažu, način na koji stranci misle o Italiji pokreće njihovo loše ponašanje.

Za filmskog historičara Nicolu Bassana, filmovi poput “La Dolce Vita”, klasika Federika Felinija iz 1960. godine, u kojem Marcello Mastroianni i Anita Ekberg skaču u fontanu di Trevi da se ljube, stvorili su lažnu ideju o Italiji u inostranstvu.

˝Kroz te stereotipe Italija se vidi kao mjesto lišeno pravila i zakona, gdje je sve umjetnost i stoga ništa nije umjetnost. Turisti se ne znaju odnositi prema umjetničkom naslijeđu jer nemaju veze s našom historijom pa se pozivaju na svoju kulturnu imaginaciju, a time i na našu kinematografiju. Scena Fontane di Trevi u ´Dolce Vita´ postala je model za oponašanje. Oni ne prave razliku između Rimljanina obučenog u srednjovjekovnu odjeću da bi zaradio napojnice i Koloseuma˝.

Maria Pasquale, novinarka i autorica knjige ˝Kako biti Italijan˝, slaže se s ovim stavovima.

˝Svijet je oduševljen Italijom, a italijanski stil života je zaštitni znak zemlje. U svom pristupu životu, Italijani imaju nešto nematerijalno. Zaista se čini kao najpoželjnija, najveličanstvenija zabava ikada organizovana i svi žele da uđu, ali su pozivnice ograničene. Jer biti Italijan je osjećaj, teško ga je istinski izraziti. A biti dio te zabave znači cijeniti da je ovaj osjećaj inspirisan toliko toga: prizori koji izazivaju strahopoštovanje, zvuci, ukusi, mirisi, sve to. Italija kao ideja, kao slika je uzbudljiva, dinamična, primamljiva i opojna. Ona strancima nudi bijeg, nudi im slobodu. Toliko turista mi je tokom godina govorilo: 'U Italiji nema pravila.' Ali griješe. Naravno da postoje pravila, ali kao neko ko živi ovdje i ko svakodnevno doživljava borbu birokratske, ekonomske i institucionalne nestabilnosti mogu vam reći: nažalost često nema posljedica za one koji se ne pridržavaju pravila˝, navela je ova novinarka.

Sagovornici se slažu i u tome da se mora poslati poruka da vlasti rade nešto kako bi spriječile ovakvo ponašanje. Kako će to spriječiti je upitna stvar.

Gradonačelnik Venecije Luigi Brugnaro stalno je na Twitteru kritikovao ograničene ovlasti koje vlasti imaju da se nose s ˝imbecilima˝. Budući da su mnoga od ovih djela, poput plivanja u kanalima, klasifikovana kao građanski prekršaji, gradovi ih mogu samo novčano kazniti i zabraniti im ulazak u gradsku granicu na period od 48 sati. Tužilaštvo je opcija samo kada dođe do materijalne štete.

Međutim, budućnost bi mogla izgledati malo svjetlije. U aprilu 2023. Vlada je iznijela nacrt zakona koji bi, ako stupi na snagu, predviđao razne kazne, uključujući zatvor za ljude koji oštete umjetnička djela i pejzaže, kao i znamenitosti.

Zakon je predložen kao odgovor na klimatske aktiviste koji bacaju razne supstance na umjetnička djela, farbaju vodu u rimskoj fontani i sprejom farbaju zgrade i stupove, ali će pokrivati i loše ponašanje turista. Kazne će se kretati od 10.000 do 40.000 eura za svakoga ko ošteti imovinu ili okolinu i od 20.000 do 60.000 eura za one koji uništavaju ili uzrokuju propadanje.

Praznično ludilo

Međutim, zašto se loše ponašanje javlja baš kod turista? Za psihologinju dr. Odri Tang, članicu Britanskog društva psihologa, situacija je slična kao kod trolova na društvenim mrežama jer se javlja osećaj anonimnosti.

˝Nismo poznati, a to nam daje malu zaštitu˝, navela je.

Dodatni element, kaže ona, je ˝rizična promjena˝, koncept u kojem grupe nagovaraju jedni druge da se ponašaju na ekstremnije načine, na kraju poduzimajući radnje o kojima nikada ne bi ni sanjali da rade same.

˝Ako ste tamo s prijateljima, može doći do rizične promjene. Možda nećete ni shvaćati da to radite, ali ste u grupi i svi su zahvaćeni entuzijazmom. Ali generalno, sve se svodi na dvije stvari: praktičnu i psihološku. Piće na odmoru uklanja prag i filter koji inače imamo. Dodajte želju za pomicanjem granica i rizika, mogli bismo učiniti nešto što nikada ne bismo pomislili da radimo. Jung je rekao da svi imamo mračnu stranu, i ako je potisnemo, to je pomalo kao ekspres lonac i eksplodirat će u nekom trenutku. Odmor nam daje dozvolu da eksplodiramo. A možda je postalo još gore (poslije pandemije) jer smo imali prisilno zatvaranje˝, kazala je.

Štaviše, dodaje ona, plaćanje godišnjeg odmora oslobađa osjećaj da imamo neko pravo.

˝Zaboravljamo da ono na šta imamo pravo mora biti društveno prihvatljivo. I da smo dio zajednice. Ako se svi ponašaju isto kao kršioci pravila, to je problem˝.

Neznanje kao izgovor?

Ponekad turisti kažu da nisu znali šta rade nije dozvoljeno – to je bio izgovor Australijanca uhvaćenog kako jaše oko Pompeja. I, kaže Zarantonelo, ponekad je to istina. Kada je u pitanju plivanje ili surfanje u Veneciji, kaže on ˝to su radnje koje su dozvoljene u njihovim zemljama, ali zabranjene kod nas. Dakle, to je vrsta ponašanja koja se smatra legalnim˝.

Tang kaže da ljudi ponekad ne provjere pravila destinacije prije putovanja. Pljuvanje na ulici ili čak mokrenje, kaže ona, su potpuno neprikladni u Evropi, ali se često rade na drugim mjestima - iako dodaje: ˝To nije opravdanje za ponašanje, jer moramo saznati kakva je kulturna situacija u zemlji u kojoj smo na odmoru˝.

˝Možda se manje radi o neznanju, a više o želji za popularnošću na internetu. Kako nas društveni mediji sve snažnije nadziru, viđamo sve nečuvenije ponašanje. Loše ponašanje dobija više lajkova, dijeljenja i ozloglašenosti nego pozitivne stvari, a mnogi ljudi ga koriste da pridobiju sljedbenike i naprave uticaj, a nešto strašno pogrešno može biti izuzetno efikasno za to˝, smatra Tang.

Zarantonello ovo često viđa u Veneciji.

˝Njihove akcije pojačavaju društvene mreže. Ipak, to je pitanje poštovanja prema gradu. To je mjesto s toliko bogatom historijom, to nije bazen ili plaža na kojoj možete raditi sve te stvari. Byron je bio ovdje prije 200 godina. Bolje bi im bilo da pročitaju neku od njegovih pjesama nego da plivaju u Velikom kanalu˝, poručio je.