Prvom svjetskom prvenstvu domaćin je bio Urugvaj zahvaljujući dvjema uzastopnim pobjedama na Olimpijskim igrama i slavljenju stogodišnjice neovisnosti. FIFA se pri organizaciji ovog velikog događaja susrela s velikim poteškoćama. Za sudjelovanje se nisu održale kvalifikacije, već je poziv poslan određenim reprezentacijama. Međutim, hladan tuš organizatori su doživjeli kada su sve evropske zemlje zahvalile na pozivu i odbile sudjelovanje zbog skupoće i dugotrajnosti puta. Zbog toga su u FIFA odlučili sufinansirati prekooceansku plovidbu za evropske zemlje, a obraz Evropljana pošle su osvijetliti četiri ekipe: Rumunija, Francuska, Belgija i Jugoslavija. Trebali su im se pridružiti i Bugari, no njihovo putovanje spriječilo je loše vrijeme.
Iako nam je danas nezamislivo da putovanje do domaćina traje duže nego samo prvenstvo, tada je to bila stvarnost. Budući rivali koji su se hrabro zaputili na put iz krizom pogođene Evrope kupili su jedni druge usput te su imali priliku družiti se na dugotrajnom prekookeanskom putovanju. Bez društva je ostala jedino Jugoslavija koja je imala čast dijeliti brod s Egipćanima kao jedinim afričkim predstavnicima, no njih su spriječile važnije obveze pa su na brod, vjerovali ili ne, zakasnili. No, to nije bila jedina neobičnost turnira u povojima.
Ni zemlja domaćin nije bila bez svojih problema. Prvi betonski stadion na svijetu, Estadio Centenario u Montevideu, izgrađen je za potrebe svjetskog prvenstva, odnosno stote godišnjice nezavisnosti Urugvaja, ali nije bio gotov sve do petog dana prvenstva. Radovi su kasnili zbog tri mjeseca neprestane kiše.
Čast da otvore prvenstvo koje se igralo u četiri prupe imale su reprezentacije Francuske i Meksika te SAD-a i Belgije jer su se te dvije utakmice igrale simultano. Prvi gol postigao je Lucien Laurent koji se kasnije prisjetio povijesnog trenutka: "Svi smo bili sretni zbog gola, ali niko se nije bacao po travi, jer nitko nije shvatio da smo upravo stvorili povijest. Samo sam se rukovao sa suigračima i nastavili smo s igrom. Nije bilo nikakve nagrade; svi smo bili amateri u to vrijeme".
Nakon grupne faze direktno u polufinale prošle su Argentina, Urugvaj, SAD i Jugoslavija, a u finalu, koje je odigrano 30. jula 1930. godine, dogodio se sraz južnoameričkih susjeda iz kojeg je Urugvaj izašao kao pobjednik, zbog čega je 31. juli proglašen nacionalnim urugvajskim praznikom. Zanimljivo je da je finale igrano s dvjema loptama: jedno poluvrijeme s urugvajskom, a drugo s argentinskom. Osim po domaćinstvu prvoga prvenstva i pobjedi na istome, Urugvaj je u povijesti zapisan i kao jedini aktualni prvak koji nije nastupio na sljedećem prvenstvu – odbili su gostovanje četiri godine kasnije na prvenstvu u Italiji iz protesta zbog slabog odaziva evropskih reprezentacija na njihovo prvenstvo.
