Odbornici Demokratske Crne Gore iznijeli su prijedlog da jedna od ulica u Podgorici ponese naziv po Pavlu Bulatoviću, inače jednog od odgovornih za deportaciju Bošnjaka iz Crne Gore 1992. godine. Ovakav prijedlog naišao je na mnogobrojne kritike.
Prijedlog je upućen Savjetu za davanje prijedloga naziva naselja, ulica i trgova Skupštine Glavnog grada Podgorice, a uputili su ih odbornici Demokrata u lokalnom parlamentu Mitar Vuković i Vladimir Čađenović. Savjet bi ove sedmice trebao donijeti odluku o ovom prijedlogu, piše Hayat.ba.
Međutim, prije donošenja odluke, ovakav prijedlog naišao je na mnogobrojne kritike i protivljenja, prvobitno jer je Bulatović jedan od odgovornih za deportaciju izbjeglica iz BiH 1992. godine. Tada je crnogorska policija, bez zakonskog osnova, uhapsila više od 150 izbjeglica uglavnom Bošnjaka i predala ih Vojsci Republike Srpske od kojih je preko 80 ubijeno.
Bulatović je bio ministar policije u Vladi Crne Gore i ministar odbrane u Saveznoj Republici Jugoslavije (SRJ) u vrijeme vladavine Slobodana Miloševića.
Protestno pismo ministrima kulture, evropskih integracija, potpredsjedniku Vlade uputili su Centar za građansko obrazovanje, Akcija za ljudska prava i ANIMA povodom inicijative da se ulica u Podgorici nazove po Bulatoviću koji je, kako navode “kao ministar unutrašnjih poslova 1992. naredio izvršenje ratnog zločina Deportacije bošnjačkih izbjeglica”.
-Ti ljudi (izbjeglice) su pokušali da u Crnoj Gori nađu spas od ratnih razaranja u Bosni i Hercegovini. Izražavamo oštar protest da se neka ulica imenuje na način koji bilo kako opravdava izvršen zločin. Ne razumijemo koje su to civilizacijske vrijednosti koje bi ovo imenovanje donijelo društvu”, navodi se u pismu, a organizacije dodaju i to da bi usvajanje ovog prijedloga bila “uvreda za žrtve”.
Inače, Tužilaštvo Crne Gore za ratne zločine je 2009. godine podiglo optužnicu protiv devet nekadašnjih policijskih službenika i funkcionera zbog deportacije Bošnjaka. Svi optuženi bili su podređeni Bulatoviću.
Kako piše Radio Slobodna Evropa, tokom suđenja, više svjedoka i optuženih je potvrdilo da su u maju 1992. dobili telegram od tadašnjeg ministra Pavla Bulatovića u kome je stajalo “da se postupi po zahtjevima MUP-a Republike Srpske, da se lica koja su došla sa teritorije Bosne i Hercegovine u Crnu Goru, liše slobode i vrate na teritoriju BiH”.
Viši sud u Podgorici ih je 2011. godine sve oslobodio konstatujući da su optuženi postupili po naredbi ministra Bulatovića, iako je “djelatnost optuženih kao i sama naredba bila nezakonita sa stanovišta Međunarodnog prava”.
- Ali s obzirom da nije dokazano da su optuženi (pripadnici MUP-a Crne Gore) bili u službi bilo koje od strana u oružanom sukobu, njihova djelatnost se ne može ocjenjivati kao kršenje Međunarodnog prava”, navedeno je u oslobađajućoj presudi.
Pavle Bulatović je ubijen u Beogradu, sedmog februara 2000. godine u jednom restoranu u beogradskom naselju Banjica. U trenutku likvidacije bio je u društvu Vuka Obradovića, tadašnjeg direktora Ju garant banke i Mirka Kneževića, upravnika restorana. Ubijen je na mjestu, a dva hica pogodila su i Kneževića.
Rekonstrukcijom zločina ustanovljeno je da je ubica preko neosvetljenog fudbalskog terena prišao zadnjoj strani restorana i kroz zatvoren prozor ispalio više rafala iz automatskog oružja, a potom neometano pobjegao.
Savezna vlada i tada vladajuća Socijalistička partija Srbije saglasile su se u ocijeni da je likvidacija Bulatovića teroristički čin naručen iz inostranstva. Do danas je ostalo nepoznato ime ubice kao i nalogodavaca ovog krivičnog djela.