Zahuktava se atmosfera unutar SNSD-a i HDZ-a BiH, stranaka koje su među glasačima srpske i hrvatske nacionalnosti osvojile najveći broj glasova na netom okončanim izborima. Lobira se, pregovara, dogovara, utvrđuju se pozicije u utrci za foteljama u državnim i entitetskim institucijama.
Neka se rješenja, tako, već naziru. Borjana Krišto prvi je “pik” Dragana Čovića za mjesto mandatara Vijeća ministara Bosne i Hercegovine. Po nepisanom pravilu rotacije, ta bi dužnost trebala pripasti Hrvatima i Krišto je projicirana za nasljednicu Zorana Tegeltije iako se toj poziciji nadao Josip Grubeša. Bezlični državni ministar pravde koji je na toj dužnosti, vjerovali ili ne, već osmu godinu smatrao je kako ima najviše iskustva u Vijeću ministara te da mu je to najbolja referenca, no naišao je na odbijanje.
Najgori predsjedavajući Vijeća ministara BiH u njegovoj historiji Zoran Tegeltija nameračio se na fotelju ministra finansija. To će mu valjda biti nagrada za uspješno proveden proces blokiranja svih procesa i odluka u instituciji kojom je rukovodio, blokiranja čak i prilično banalnih stvari kakvi su raspisivanje konkursa za popunu radnih mjesta upražnjenih zbog odlaska zaposlenih u državnim institucijama u penziju.
Kada je SNSD u pitanju, zanimljivo je da iz svih kombinacija za državnog ministra, kako sada stvari stoje, ispada Staša Košarac. Ministar o čijem se privatnom životu više pisalo nego o njegovim ministarskim neuspjesima, kako se šuška, više nema podršku baze, pa će na njegovo mjesto neko od najbližih Dodikovih saradnika. Sve, naravno, ukoliko SNSD bude dio državne vlasti. Svi, dakle, otprilike znaju šta bi i koga bi. Samo se kod Bošnjaka još uvijek ništa ne zna. Ni koga će, ni s kim će, ni kamo će. A ni dokle će.
