EU ponovo govori o primanju novih članica, nakon godina zamajavanja svojih balkanskih susjeda. SAD jača sigurnosne veze s indijskim autoritarnim vođom i raznim azijsko-pacifičkim "moćnicima". Čak je i vladar Saudijske Arabije, princ Mohammad bin Salman, ponovno u naklonosti Zapada.

Kina se udvara afričkim i arapskim zemljama te "Globalnom jugu" zavodljivim pričama o hrabrom novom multipolarnom svijetu, proširenom BRICS-u i egalitarnom G20. Ostracizirana Rusija sve se više očajnički drži Pekinga, Sjeverne Koreje i istomišljeničkih odmetničkih država.

Pozdravite "novi svjetski poredak", stalnu, radikalnu rekonstrukciju postojeće globalne strateške, pravne i finansijske arhitekture — haotične, zbunjujuće i opasne te pune dvosmislenosti, licemjerja i proturječja.

I recite zbogom konsenzusu postignutom nakon 1945. koji je Vijeće sigurnosti UN-a, Međunarodni sud pravde, konstrukte predvođene Zapadom kao što su MMF i Svjetska banka, te bogate zemlje G7 postavio na čelo globalnih poslova. Ukratko, ono što se ovdje događa je trosmjerno natjecanje. Poredak kojim dominiraju SAD (demokratski, liberalizirani, diskreditirani) protiv globalnog režima u nastajanju (autoritarnog, merkantilnog, podaničkog) kojim upravlja Kina.

Treća, manje borbena opcija, koju uglavnom favoriziraju brzorastuće države kao što su Nigerija, Brazil i Indonezija, je reformirani multilateralizam usmjeren na UN koji bi osigurao jednake uslove za sve, posebno za siromašnije, manje razvijene zemlje. To je dugoročni ishod.

Ništa još nije riješeno. Kako se vodi 21. stoljeće i ko ga vodi, ostaje otvoreno pitanje. Dakle, upravo sada traje velika strka među vladama oko stvaranja, pridruživanja ili proširenja sigurnosnih saveza, koalicija i ekonomskih, finansijskih i trgovinskih blokova kako bi zadovoljili promjenjive potrebe, strahove i prioritete.

"Ruska invazija na Ukrajinu rasvijetlila je - i djelomično pokrenula - današnju strku velikih sila", napisao je John Ikenberry, profesor politike i međunarodnih odnosa na Univerzitetu Princeton. “Uspjeh ili neuspjeh vanjske politike ovisi o nečijoj sposobnosti pridobiti velike koalicije država na svoju stranu.”

“Svijet prelazi u novi međunarodni poredak. Projekt amerikanizacije svijeta je propao”, rekao je iranski predsjednik Ebrahim Raisi UN-u prošle sedmice.  Nazire se "veliki prijelom", rekao je generalni sekretar UN-a Antonio Guterres.

Odgovor EU na raspad je, predvidljivo, veća integracija. Razgovor o pripajanju šest balkanskih država plus Ukrajine i Moldavije, te o sveobuhvatnim unutarnjim reformama koje se vrte oko "unutrašnjeg kruga" EU-a, nije vođen altruizmom, već željom da se suprotstavi ruskom i kineskom utjecaju.

"Proširenje nije birokratski pothvat... Radi se o izvozu i očuvanju određenog modela života slobodnih, otvorenih zapadnih demokracija", rekao je austrijski ministar za evropska i međunarodna pitanja Alexander Schallenberg.

Ovomjesečni hitni poziv predsjednice Evropske komisije Ursule von der Leyen za proširenu EU koja preuzima "vjerodostojne sigurnosne obaveze" odražava još jedan preokret – ponovno osnaženi NATO i njegovo širenje.

Savez je nedavno prigrlio Finsku i Švedsku. U čekaonici su Ukrajina, Moldavija, Bosna i Hercegovina i Gruzija. Pritisak da se pridruže drugim EU neutralnim zemljama izvan NATO-a, poput Irske, mogao bi samo rasti.

Novi rasporedi u Europi odražavaju globalno jačanje borbenih linija. SAD odbija "azijski NATO" - ali je značajno ojačala sigurnosne veze s Japanom, Južnom Korejom i Filipinima. Washington je nadogradio Kvadrilateralni sigurnosni dijalog — koji uključuje SAD, Indiju, Australiju i Japan — i pokrenuo AUKUS pakt s Londonom i Canberrom. Predlaže se da se i Britanija pridruži Quad-u.

„Maženje“ američkog predsjednika Joea Bidena sa indijskim premijerom Narendrom Modijem, njegov nedavni susret i pozdrav s vijetnamskim komunistima, njegova potraga za zajedničkim jezikom s Iranom nakon prošlosedmične razmjene talaca i njegovi pragmatični odnosi sa Saudijskom Arabijom i Izraelcima otkrivaju da je vođa sklon istjerivanju haotičnog "nema svjetskog poretka" bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa - i držanju Kine pod kontrolom.

Nazovite ga staromodnim, ali za Bidena je G7 - SAD, Njemačka, Francuska, UK, Kanada, Italija i Japan - "upravljački odbor slobodnog svijeta".

Kina zastupa alternativnu viziju, kojoj se snažno teži. Njeno ključno strateško savezništvo s Rusijom ojačano je unatoč (ili možda zbog) Ukrajine. Peking sebe promovira kao miroljubivog prvaka multipolarnog svijeta kojim ne dominira Zapad.

Kina je ovog ljeta uspješno vodila kampanju za prijem Afričke unije u G20 i proširenje BRICS-a od pet zemalja što uključuje Iran, Saudijsku Arabiju, Argentinu, Etiopiju, Egipat i Ujedinjene Arapske Emirate. Gradeći utjecaj u arapskom svijetu, pozdravila je srdačno prošle sedmice sirijskog diktatora, Bashara al-Assada.

Domaćin je vlastitog regionalnog saveza — deveteročlane Šangajske organizacije za saradnju, koja uključuje Rusiju, Indiju i Pakistan. Iran se pridružio klubu u julu. Čini se da Peking također namjerava preoblikovati globalnu finansijsku arhitekturu, posebno putem Azijske infrastrukturne investicijske banke - kineske alternativne "Svjetske banke". Ipak, kineska ponuda, u svim svojim različitim oblicima, narušena je nemilosrdnom samovoljnošću i nedostatkom demokratske odgovornosti. Nema sumnje da je potrebna strukturalna promjena. Sistem UN-a škripi. Institucije poput WHO-a politička su bojna polja.

Međutim, budimo jasni. Ovo takmičarsko preslagivanje geopolitičkog čopora nema za cilj stvaranje boljeg, sigurnijeg svijeta ili jednakih mogućnosti za sve.

Zemlje u usponu i zemlje srednjeg ranga, na koju god stranu skočile, vjerojatno će biti manipulirane i iskorištavane od strane velikih igrača, kao u prošlosti. Ovo novo globalno takmičenje prvenstveno je vođeno takmičenjem za moć, utjecaj i resurse. I obostranim strahom, tim najvećim zajedničkim nazivnikom.

Šteta je što bi svijet koji je sve više rascjepkan na suprotstavljene blokove i koalicije bio još manje u mogućnosti nego sada da se uhvati u koštac s kolektivnim, egzistencijalnim izazovima klime, siromaštva, održivosti i zdravlja.