U većoj mjeri nego bilo koji drugi sukob u novije vrijeme, činjenica da je Izrael ubio više od 34.000 Palestinaca i ranio više od 78.000 u Gazi od sedmog oktobra (prema Ministarstvu zdravstva Gaze u vrijeme pisanja ove analize) i upotrijebio hranu kao ratno oružje, a sve uz punu podršku i saučesništvo Sjedinjenih Država i Evrope, produbila je i proširila jaz između Zapada i ostatka svijeta. Razotkrila je latentne nedostatke između Zapada i Globalnog Juga; i potkopao je međunarodni liberalni poredak temeljen na pravilima, kamen temeljac američke hegemonije od Drugog svjetskog rata.
U Gazi se događa još jedna jednako štetna stvar. Ozbiljno se narušava i međunarodna arhitektura ljudskih prava temeljena na nirnberškim načelima prema kojima države i politički čelnici moraju odgovarati za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. U svojstvu glasnogovornika pravednog, uključivog i miroljubivog svjetskog poretka, Antonio Guterres, generalni sekretar Ujedinjenih naroda, nedavno je upozorio na "epidemiju nekažnjivosti diljem svijeta".
“Svijet ostaje ravnodušan dok civile, uglavnom žene i djecu, ubijaju, sakate, bombarduju, tjeraju da napuste svoje domove i uskraćuje im se pristup humanitarnoj pomoći”, istakao je Guterres.
Dok glad, izgladnjivanje i smrt pogađaju cijelih 2,3 miliona stanovnika Gaze, stanovništvo na Bliskom istoku i diljem globalnog juga ogorčeno je brutalnošću i nedostatkom humanosti većine zapadnih vlada. Trajna ravnodušnost Bidenove administracije prema humanitarnoj katastrofi u Gazi podsjeća ih na doba kolonijalizma. U njihovim očima, čini se da prešutna etnička hijerarhija objašnjava tretman koji Zapad daje bijelom čovjeku u poređenju s tamnoputim i smeđim čovjekom, poput Afrikanaca i Palestinaca. Taj kolonijalni mentalitet stalno podsjeća stanovnike globalnog juga koliko se njihov život zapadnim vođama čini jeftinim.
Kao stručnjak za međunarodne odnose, nikada nisam vidio toliko ogorčenja i bijesa u arapsko-islamskom svijetu, Africi i Aziji usmjerenih ne samo protiv Izraela nego i protiv Sjedinjenih Država i Evrope. Stanovništvo tih zemalja za katastrofalno stanje ljudskih prava u Gazi krivi Sjedinjene Države i njihove zapadne saveznike. On shvata da Sjedinjene Države (a također i Njemačka) nastavljaju opskrbljivati Izrael, čak i zaobilazeći Kongres, hiljadama tona precizno navođene municije, bombi i druge smrtonosne pomoći. Procjenjuje se da američko oružje, novac i diplomatska podrška potiču izraelsku ofanzivu koja je raselila 85% stanovništva Gaze. Satelitske slike pokazuju da je vjerovatno više od polovine zgrada u Gazi oštećeno ili uništeno, kao i ekosistem čineći pojas nenastanjivim.
Uloga Zapada u katastrofi izazvanoj u Gazi raznijela je njegov narativ kao zagovornika ljudskog dostojanstva, ljudskih prava i vladavine prava. U očima miliona ljudi diljem svijeta, Gaza je groblje zapadnih liberalnih vrijednosti i posljednja kap u povjerenju između Zapada i ostatka svijeta. Istaknuti liberalni arapski romanopisac, Elias Khoury, žalio se zbog smrti zapadnih vrijednosti: "Svako ko kritikuje Izrael je kriminalac, dok se izraelski kriminalac, koji ubija ljude, prvenstveno doživljava kao branitelj zapadnih vrijednosti." "Razumijete li sada zašto su [zapadne] vrijednosti umrle i svijet pati od smrtonosne [normativne] praznine?"
Slijepa i gluha na gubitak i patnju Palestinaca i na pozive da se prekine krvoproliće u Gazi, Bidenova administracija više puta je osujetila volju međunarodne zajednice stavljajući veto na tri rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda koje su pozivale na trenutni prekid vatre. "Tri američka veta pokazuju kako se međunarodna pravila izvrću", izjavio je Filipe Nasser, visoki zvaničnik iz brazilskog ministarstva vanjskih poslova. "To je tačka konvergencije na cijelom globalnom jugu." "Oni smatraju da je međunarodni poredak duboko asimetričan i štetan za njihove interese."
Sjedinjene Države žele dati vremena i prostora Izraelu da završi posao u Gazi, iako je Netanyahuova "apsolutna pobjeda" nad Hamasom vojno nedostižna. Veličina izolacije Sjedinjenih Država na globalnom jugu postala je očita svijetu 12. decembra na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda, kada su 153 države podržale bezuslovni prekid vatre, uz samo 10 protiv i 23 suzdržana.
Biden se rugao američkom "poretku temeljenom na pravilima". Na primjer, kada je u martu Vijeće sigurnosti odobrilo (samo su Sjedinjene Države bile suzdržane) rezoluciju koja poziva na "trenutni prekid vatre tokom mjeseca Ramazana koji poštuju sve strane što dovodi do trajnog i održivog primirja," Bidenovi zvaničnici požurili su je diskvalifikovati, insistirajući: "to nije obAvezujuća rezolucija, stoga nema utjecaja na Izrael." Čini se da je, četiri dana nakon tog glasanja u Vijeću sigurnosti, Bidenova administracija odobrio isporuku municije i borbenih aviona Izraelu u vrijednosti milijardu dolara, materijala koji će se koristiti za ubijanje više Palestinaca.
Ponašajući se na ovaj način, Sjedinjene Države učinkovito dopuštaju Izraelu da nastavi tonuti u bezakonje i jačaju raširenu percepciju na globalnom jugu da postoji jedno pravilo za Zapad, a drugo za ostatak svijeta.
Vrlo je vjerovatno da će posljedice takve polarizacije Sjever-Jug imati transformativne učinke na pitanja rata i mira u međunarodnoj politici i na sve manju ulogu Sjedinjenih Država u svijetu. U pokušaju da ublaže rizik u promjenjivom i vrlo neizvjesnom međunarodnom okruženju, sve više i više država na globalnom jugu štitit će svoje mogućnosti i izbjegavati stajalište u natjecanju između velikih sila.
Kako se njena meka moć smanjuje, sposobnost Sjedinjenih Država da pribave podršku globalnog juga protiv rastuće Kine (i protiv Rusije) naići će na prepreke. Bidenova strategija uokvirivanja globalne borbe kao borbe između autokratija i demokratija sada zvuči šuplje. Kina i Rusija su glavni dobitnici kolosalnog neuspjeha Zapada u Gazi. Obje su se sile usredotočile na dovođenje u pitanje poretka temeljenog na pravilima u SAD-u, tvrdeći da su ta pravila namještena u korist Zapada. Dok plamen pustoši Gazu, tvrdnje Kine i Rusije o licemjerju i dvoličnosti zapadnih liberalnih pravila naići će na prijemčivije uši diljem globalnog juga. Zapadni protesti protiv kršenja ljudskih prava u Ukrajini i Kini sada će naići na gluhe uši u cijelom arapsko-islamskom svijetu i velikom dijelu globalnog juga.
Što duže sukob bude trajao, veća će biti erozija kredibiliteta i globalnog autoriteta Sjedinjenih Država. Kina i Rusija jedva da su učinile nešto za rješavanje krize u Gazi, ali čekaju svoj trenutak, zadovoljne što su Sjedinjene Države ponovno zaglibile u živom pijesku Bliskog istoka.
Gaza je na poseban način dar s neba za Kinu, zemlju koju je Bidenova administracija istakla kao "najveći izazov" za SAD i njegove zapadne saveznike. Preusmjerava vrijednu američku vojnu imovinu s Tihog okeana na Bliski istok i razbjesni većinu stanovništva ASEAN-a, posebno u Indoneziji, Maleziji i Brunejima. Izraelska ofanziva u Gazi glavna je geopolitička briga za stanovništvo ASEAN-a, koje bi se uglavnom radije pridružilo Kini ako bi regija bila prisiljena stati na stranu u trenutnom rivalstvu između Sjedinjenih Država i Kine, prema izvještaju istraživanja ISEAS-a iz 2024.
Rast te preferencije posebno je spektakularan u većinski muslimanskim zemljama: u Indoneziji s 53,7% 2023. na 73,2% 2024.; Maleziji: s 54,8% 2023. na 75,1% 2024.; i Brunejima: s 55% u 2023. na 70,1% u 2024. Stoga Gaza može potkopati napore Bidenove administracije da "obuzda" Kinu kroz formiranje regionalnih saveza.
Osim reputacijske, moralne i geopolitičke štete, alarmantno je da se Sjedinjene Države i neki od njihovih evropskih saveznika potpuno i svjesno uključuju u širi regionalni sukob. Ratni kabinet na čelu s Netanyahuom bio je usredotočen na guranje Irana i njegove glavne podružnice, Hezbollaha, do krajnjih granica, izazivajući ih da uzvrate na načine koji bi mogli pokrenuti regionalni rat punih razmjera. Izraelski napad na iranski konzulat u Damasku u aprilu bio je direktan napad na Islamsku Republiku u kojem je ubijeno sedam visokih iranskih čelnika snaga Quds, prekomorskog ogranka Iranske revolucionarne garde, elitnih iranskih snaga, uključujući brigadnog generala Mohameda Rezu Zahedija, najvišeg zapovjednika snaga Quds od atentata na generala Qasema Soleimanija američkim dronom u Iraku 2020.
Izrael već godinama ubija i otima važne iranske naučnike i zvaničnike u Iranu, Siriji i drugim mjestima. Do sada je Iran birao da ne uzvraća direktno iz vlastite zemlje. Međutim, napad na njihov konzulat u Siriji bio je težak udarac iranskim čelnicima, koji su to doživjeli kao nasrtaj na njihov suverenitet i pokušaj da se zemlja ponizi i prikaže kao tigar od papira.
Iran je uzvratio izravnim napadom na Izrael baražnom paljbom bez presedana od stotina bespilotnih letjelica te balističkih i krstarećih projektila. Strateški cilj bio je obnoviti iransku sposobnost odvraćanja bez izazivanja potpunog rata s Izraelom ili Sjedinjenim Državama. U danima nakon izraelskog napada na iranski konzulat u Damasku, iranski čelnici koreografirali su svoju namjeru osvete, što je omogućilo UN-u državama i njihovim saveznicima da se pripreme za neposredni napad raspoređivanjem sistema protivzračne odbrane na odgovarajućim lokacijama.
Kao rezultat toga, Sjedinjene Države i Izrael, zajedno s Velikom Britanijom, Francuskom i Jordanom, uništili su većinu iranskog oružja. Kao proračunat i racionalan agent, Iran je želio da Sjedinjene Države i njegovi partneri budu svjesni neposredne odmazde protiv Izraela i da ograniče štetu.
To nije iznenađujuće s obzirom na strateški cilj Irana izbjegavanja direktnog rata s Izraelom ili Sjedinjenim Državama, pokazuje da je zemlja spremna uzvratiti ako Izrael ponovo napadne, a neki su visoki čelnici zaprijetili da će to učiniti.
Unatoč pozivima Sjedinjenih Država i drugih zapadnih sila Izraelu da se suzdrži od daljnje eskalacije, Netanyahu i njegovi generali obećali su nametnuti oštru kaznu Iranu. Za sada je lopta u dvorištu Izraela. Sljedeći potez Izraela odredit će hoće li regija uroniti u širi regionalni rat ili ne.
Ova kriza koja je u toku organski je povezana s kolosalnim neuspjehom Zapada u Gazi. Bidenovi zvaničnici tvrdili su da nisu imali nikakvih prethodnih saznanja o izraelskom napadu na iranski konzulat u Damasku, činjenica koja pokazuje da bi izraelska namjerna provokacija mogla uključiti Sjedinjene Države u sukob s ključnom regionalnom silom i njezinim lokalnim agentima. Rat s Iranom mogao bi imati katastrofalne posljedice za regionalni i međunarodni mir i sigurnost te promijeniti putanju bliskoistočne politike.
Unatoč tome, ni Bidenova administracija ni druge zapadne vlade nisu kritikovale nezakoniti napad Izraela na iranski diplomatski kompleks u Damasku. Naprotiv, SAD, Velika Britanija i Francuska spriječile su Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda da izda saopćenje u kojem osuđuje izraelski napad na iranski konzulat. Nasuprot tome, Sjedinjene Države i njihovi zapadni saveznici jednoglasno su najoštrije osudili iransku odmazdu protiv Izraela i pozvali Vijeće sigurnosti da poduzme snažne mjere protiv toga. Još jednom, nekoherentnost i dvostruki standardi Zapada u vezi sa sukobom između Izraela i Irana ne samo da postavljaju pitanja o njegovoj vjerodostojnosti, već također riskiraju ohrabrivanje Netanyahua i guranje regiju u totalni rat.
Bidenova strategija je spektakularno propala. Biden hoda kao mjesečar, a njegovo odbijanje da upotrijebi utjecaj kako bi obuzdao Izrael vodi Sjedinjene Države u još jedan katastrofalan rat na Bliskom istoku. Biden nije mogao utjecati na Netanyahuove odluke ni u Gazi ni prema Iranu. Netanyahu ga je prevario i bio pametniji.
Biden navodi da je predanost Sjedinjenih Država odbrani Izraela "nesalomljiva". Pitanje je: po koju cijenu? Postoje li granice slijepoj podršci Sjedinjenih Država Izraelu? Čini se da su Netanyahuove jednostrane akcije osmišljene da uvuku Sjedinjene Države u rat s Iranom.
U području međunarodnih odnosa, odnos između Sjedinjenih Država i Izraela naziva se "psom koji maše repom“. Eskalacija izraelske ofaenzive u Gazi i susjednim zemljama nameće značajne reputacijske, moralne i geopolitičke troškove Sjedinjenim Državama i možda je vrijeme da pas ponovo otkrije i svoj lavež i svoj ugriz.
Mnogo je toga na kocki za čovječanstvo. Guterres je više puta upozoravao da sigurnost i stabilnost Bliskog istoka, pa i međunarodnog mira općenito, vise o niti. Guterresova molba svijetu je da iskoristi ovaj trenutak kolektivnog neuspjeha za ponovnu izgradnju jačih i uključivijih multinacionalnih institucija s novim prilikama za ravnotežu i pravdu u međunarodnim odnosima. Hoće li američki, britanski, francuski i njemački čelnici poslušati tu molbu?
Fawaz A. Gerges je profesor međunarodnih odnosa na London School of Economics and Political Science, gdje drži katedru za savremene bliskoistočne studije. Njegova nova knjiga nosi naslov 'Šta je stvarno pošlo po zlu: Zapad i neuspjeh demokratije na Bliskom istoku.'; ovu je analizu objavio u današnjem broju lista La Vanguardia
