U jednom intervjuu datom 2010. godine u povodu izlaska iz štampe knjige Bosna u srcu, na upit da kaže nešto o sebi, Suada Malkoč je odgovorila: “Nema se tu šta posebno kazati... Ono po čemu se razlikujem od ostalih sugrađana jeste to što se bavim pisanjem poezije.” A upravo to: pisanje poezije, odlične poezije, ono je što ćemo pamtiti nakon njezinog odlaska s ovog svijeta. Oni koji su je poznavali sjećat će se skromnosti, plemenitosti, borbenosti i ustrajnosti samohrane majke koja je odgojila sina za ponos. Aldin Kovačević, podsjetimo, student je generacije na IBU univerzitetu te najbolji student Fakulteta informacionih tehnologija IBU univerziteta. Kovačević je tokom dodiplomskog studija ostvario izvanredne rezultate te studij okončao s prosječnom ocjenom 10,0, čime je osvojio titulu Zlatna značka Univerziteta. Aldin Kovačević prošle je godine došao u fokus javnosti kao mladi naučnik koji je osmislio sistem za online glasanje na izborima, kreiran tako da eliminira sve aspekte nepovjerenja u izborni proces, učini ga sigurnim, transparentnim i jednostavnim. Koristeći blockchain tehnologiju, Aldin je kreirao platformu koja funkcionira tako da se glasovi bilježe putem blockchaina, nepromjenjivih dokumenata koji bi omogućili brojne prednosti. Ove usputne napomene o uspjesima Aldina Kovačevića ustvari su postignuti ciljevi samohrane majke, poetese Suade Malkoč, koja je sinu od malena usadila ljubav prema knjigama, znanju i poštovanju najfinijih dometa ljudskog duha.
Suadu život nije mazio. Naprotiv, iskušavao je surovo i bolno, ali se ona na sebi svojstven način nosila s njima. Blaga priroda, iznimna inteligencija, načitanost i dobrohotnost osobine su koje nisu mogle ostati neprimijećene u Brčko distriktu BiH, u kome je provela zadnje desetljeće svog života. Novi rukopis Suade Malkoč Kovačević, pjesnička zbirka za djecu Cipele za sto nogu (Knjigoljubac, Brčko, 2021), pokazuje, u šezdesetak pjesama, svu složenost i težinu pisanja za djecu, ali i radost i ljubav prema djeci.
Suada Malkoč Kovačević se stihovima, kazanim na nov i interesantan način, s puno šarma i humora, ističe kao eminentno samosvojna poetesa. Samosvojnost postiže ukrštanjem narodnog s modernim, obilnom maštom i osjećanjem za ritam i prirodu djetinjstva. Igra kao stvaralačka aktivnost dominantna je poetska kategorija, gotovo jedini pjesnički čin i metodski diskurs njezinog stiha. Odvažnost, stvaralačko lukavstvo, štoserski egzibicionizam, zavitlavanje, grotesknost situacije – stvaraju svijet naglavačke postavljen. Maštom, šalom, iznenađenjem kao poetskim manirom, nadahnutim izrazom, poetesa golica uho; igra se radi igre i čisto duhovnog uživanja. Antologijski stihovi u ciklusu Razotkrivanje mitova podređeni su mašti i zamamnoj igri s brojnim pitanjima. Je li Gete bio dijete, Galileo, Mona Liza i ledena kriza, Stari Grci, Nepokrivena zemlja, Meteorolog – pjesme su koje vrve čistim produktom imaginacije i nonsensnih vibracija. Svaki je stih obgrljen vedrinom, izaziva smijeh do grohota.
Suada Malkoč Kovačević s razvijenim senzibilitetom za damare djetinje psihe nalazila je teme i prizore iz života najmlađih, iz ruralnog i urbanog ambijenta svakodnevlja, poetizirala dječije pitalice i školsko gradivo ili životinjski svijet. Nije pjevala apstraktno i lišeno djetinje mašte, već inventivno s hiljadu čuda i zgoda. Čimpanze, foke, medvjedi, krokodili, vrane i lisice, pijetlovi i tetrebovi, slonovi i nilski konji glavni su junaci ciklusa Cipele za sto nogu, a pjesme su visprene storije po višesmislenosti i duhovitosti te najindikativniji primjeri poetike koju je Suada Malkoč iznjedrila.
Jednostavnost je bila udarna vrijednost njezine poezije. Ostvarivala je brzu i srdačnu komunikaciju drugarstva i prijateljstva. Snaga teksta počivala joj je na riječima i igri jezikom. Zaprepaštenje, neočekivan kraj, parodija, aluzija, pošalica, alegorijske slike i misli bili su lični poetesin izraz. Paradoks je jedna od najbitnijih stilskih figura. U knjizi Cipele za sto nogu, suprotno tradicionalnim načinima pisanja za djecu, Suada Malkoč Kovačević demistificirala je pretpostavljenu optiku dječijeg pogleda na svijet, njezin jezik bio je ekspresivan, metaforičan, praskav i živ; nosio je u sebi svježinu narodskog. Autorica samo naizgled nije stajala ni u kakvoj vezi s pedagogijom jer pouke ipak nisu izbjegnute, a ustvari, u cijeloj knjizi nema nevaspitnih pjesama.
Parodičnost i slobodan polet imaginacije omogućile su jakim rimama da dođu u pogodan kontekst, a samim tim i da se izgubi nešto od njihove iskričavosti težine i da se, kroz igru riječima, dođe do pjesničke igre. Ovako stvoren svijet čini se postojan i cjelovit. Sve može biti dokaz za veliko jedinstvo (ili nejedinstvo) svijeta; svaka metoda, ako se dosljedno upotrebljava, otkrit će nam čitav sistem veza svega sa svim. U pjesničkoj igri, pak, rime utvrđuju veze između pojmova, slika i značenja s uvjerljivošću koja je ravna bilo kojoj drugoj saznajnoj ili logičkoj operaciji.
Odrastati uz poeziju Suade Malkoč Kovačević znači opstati u svijetu mašte i vječitog traženja svjetla koje obasjava put. Odabrati za čitanje zbirku Cipele za sto nogu znači osloboditi se trauma od odrastanja i problema koje ono nosi. Ova je poezija fenjer, i za male i za velike! Misija poezije za djecu, pa i poezije i književnosti uopće, jeste da probudi čitaoca, da mu otvori oči i upali sva svjetla u glavi. Nekome se, prilikom susreta s pravom knjigom, to dogodi u djetinjstvu, nekome u ranoj mladosti, nekome znatno kasnije... nekome, nažalost, nikada. Ako samo jednom djetetu-čitaocu Cipele za sto nogu prokrče put do knjige-budilice, knjigoljubna misija ulaska u svijet književnosti može se proglasiti uspješnom.
Suada Malkoč Kovačević
(1957, Dubrave, Bosanska Gradiška – 2021, Brčko)
NE DIRAJTE, LJUDI, MIT, I SVE OVCE I VUK SIT
NALJUTILE ME BAJKE
Svake noći gnjavim majku
Da mi čita neku bajku.
Sve su bajke fine, krasne
I uglavnom sasvim jasne.
U Marice, brat Ivica,
Pepeljuga ima princa.
Uspavana ljepotica,
Nađe princa za ljubimca!
Sto godina ona spava,
Probudi je ljubav prava.
Čak i mala Snježana,
Ima svoga dragana.
Pa i ona, obaška,
Princeza na zrnu graška,
Cijele noći nešto mulja,
Kao da je zrno žulja.
Traži zrno pod dušekom,
I nada se princu nekom.
Upotrebi i zmaj snagu,
Pa on sebi otme dragu.
Čak ni mala Palčica,
Nije bila samica!
Nikom se ne samuje,
Dobrog društva da mu je.
Ostalo je samo jedno,
Što je vrlo nepravedno:
Ali-baba sam,
Jasno je k'o dan!
Bilo bi u redu,
Kakvog Ali-dedu
Sebi da privuče
Hajduke da tuče!
RAZOTKRIVANJE MITOVA
Razotkriti neki mit
Postao je stvarno hit.
Svi se nešto trude, trse,
Mitu konce da razmrse.
Došlo neko vrijeme ludo
Ne priznaje niko čudo,
Sa naučne strane viđen
Mit je davno prevaziđen.
I legende izbacuju
Svim sredstvima dokazuju,
Ne postoje stvari sjajne,
Ni mitske, ni legendarne!
U avgustu deset punim,
Zato hoću da se bunim,
Ostavite makar koji,
Moram nečeg da se bojim!
Znam da sva ta strašna bića
Možda nisu za slabića,
Čim da svoju hrabrost kalim,
Na mitove baš se palim?!
Zmajeve što vatru bljuju,
Divove što kamen ruju,
I ostale strašne stvari,
Nemoj da ko zanemari.
Kako bajke da se pamte
Bez čarobne one lampe?
Bez duha iz flaše,
Čime da me straše?!
Nismo baš svi odrasli
I čudesa prerasli,
Ne dirajte, ljudi, mit,
I sve ovce i vuk sit!
CIPELE ZA STONOGU
Stonoga Goga
Sa stotinu noga
U dućanu bila
Cipele kupila.
Što se tiče boja
Tu nije sva svoja,
Svaka joj je boja ista
Stonoga je daltonista!
U dućanu bila gužva,
Ona mokra kao spužva,
Svi joj savjet htjeli reći,
U pomoć priteći.
Neka budu roza
Veli sanska koza,
Zelene k’o trava
Zarikala krava.
A zašto ne bijele
Zamukalo tele,
Zabrundao i medvjed,
U trendu je boja med!
Mogle bi i žute,
Zuje ose ljute,
Crvene su šik
Riknuo i bik!
Plave kao voda
Savjetuje roda,
Kukuriče pjetlić,
Šarene k'o djetlić.
Srne su za crne,
Gdje vukovi žive
U modi su sive,
(Smeđe, nešto rjeđe.)
Došla je i prepelica,
Odnekuda, sa žitnica,
Man’ se, Gogo, cipelica,
Bolje hodaj bosa!
Cipele i sandale,
Samo nogu razvale!
Posluša je stonoga
I osta bosonoga!
O AUTORICI:
Suada Malkoč Kovačević rođena je 1957. godine u Dubravama kod Bosanske Gradiške. Preminula je u februaru 2021. godine u Brčkom. Osnovno i srednje obrazovanje završila je u Dubravama i Bosanskoj Gradišci, a više u Banjoj Luci. Pisala je poeziju za djecu i odrasle, kao i vjersku i duhovnu poeziju. Objavljivala je u brojnim štampanim i elektronskim časopisama. Objavljene knjige: Bosna u srcu, 2008; Šarene strane za mališane, 2017; Pjesme zavičajne, 2020, Cipele za sto nogu, 2021.
