Suad Kurtćehajić, univerzitetski predavač, politički prevrtaner i, kako voli da ga zovu, akademik, u posljednje vrijeme pokušava biti i teoretičar nacija. Danas je agresivan u promicanju bosanstva kao nacije te odlučuje grubo polemizirati sa svakim ko se suprotstavi ovoj njegovoj krajnje štetnoj praksi.

Svima onima koji zagovaraju bosanstvo kao naciju zajednička je jedna crta – polemiziraju i uzimaju kao problematične samo one koji se nacionalno izjašnjavaju kao Bošnjaci, dok agresivne srpske i hrvatske nacionaliste gotovo da i ne primjećuju. Tako se već duži vremenski period Suad Kurtćehajić uspinje pokušavajući dijalogizirati s akademikom Feridom Muhićem koji je jasno argumentirao to da se sramno nastoji izbrisati ime Bošnjaci i da je zamjena terminom Bosanci uzela maha, koja nije ništa drugo doli islamofobija u svilenim rukavicama naših susjeda.

Međutim, ono u šta ne trebamo sumnjati jeste činjenica da Suad Kurtćehajić u ovoj cjelokupnoj zbrci ima određenu korist ili naprosto nije sam sa sobom načisto šta je i ko je. Da je tako najbolje govori arhivski snimak s jednog od foruma Svjetskog bošnjačkog kongresa na kojem on svesrdno brani bošnjaštvo, dok danas priča sasvim suprotnu priču.

„A pogledajte samo Garašanina. Ako je iko sanjao veliku Srbiju, onda je to bio Garašanin. I on kaže da u Bosni žive Bošnjaci istočnog određenja, Bošnjaci rimokatolici i Bošnjaci muhamedanske vjere. Svjesno su napravili jedno lažiranje i pretvaranje Bošnjaka pravoslavaca koje su prihvatili i to je problem neznanja. Da se to znalo, ne bismo uopće imali rata 1992-1995. Ne bi velikosrpska politika mogla naći uporište u Bosni da su bosanski pravoslavci znali da su Bošnjaci ustvari. A onda se desilo, i to franjevci pišu, da su se i oni borili da očuvaju bošnjački identitet među katolicima. I na kraju je Dubravko Lovrenović rekao: 'Ljudi, nemojmo da lažemo. Nama je nametnuta teza da će nas samo hrvatstvo spasiti u Bosni, samo hrvatstvo katolike spašava i tako smo ti prihvatili'“, govorio je Kurtćehajić.

Kako je dodao, jedan od najvećih Bošnjaka Safvet-beg Bašagić još je 1891. godine u časopisu 'Bošnjak' Mehmeda Kapetanovića Ljubušaka napisao svoje sjećanje koje je datiralo nešto prije Berlinskog kongresa, a koje će kasnije biti pretočeno u pjesmu, u kojem stoji: „Znaš, Bošnjače, nije bilo davno, sveg' mi svijeta nema petn'est ljeta, Kad u našoj Bosni ponosnoj i junačkoj zemlji Hercegovoj, od Trebinja do brodskih vrata nije bilo Srba ni Hrvata, a danas se kroz svoje hire oba stranca ko u svome šire'.“