Stotinu dana nakon što su počeli, najduži antivladini protesti u Iranu od Islamske revolucije 1979. godine uzdrmali su tamošnju javnost, i to uz veliku cijenu za živote mnogih ljudi.
Više od 500 demonstranata, uključujući 69 djece, izgubilo je živote od prvih izlazaka na ulice, javljaju lokalni mediji. Dvojica demonstranata su pogubljena, a najmanje 26 drugih suočava se s istom sudbinom nakon onoga što Amnesty International naziva "lažnim suđenjima".
Iako su demonstracije širom zemlje preplavile Iran i ranije – jednom 2017. koje su trajale sve do početka 2018. godine, a još jednom u novembru 2019. godne – sadašnji protesti su jedinstveni, jer uključuju ljude iz cijelog društva, a žene preuzimaju vodeću ulogu pod sloganom "Žena, život, sloboda".
Neke iranske poznate ličnosti poduzele su neopozive korake da podrže proteste, što je dovelo do njihovog hapšenja ili izgnanstva.
Kada je riječ o iranskim masovnim protestima, neophodno je razumjeti političku dimenziju i pozadinu protesta pored opravdanih zahtjeva iranskih građana koji su frustrirani teškom socioekonomskom situacijom u zemlji.
Dok jedni smatraju kako je ovo legitimna borba tamošnjih u prvom redu žena za svoja osnovna prava, drugi su mišljenja da treba imati na umu da nije riječ o običnim protestima koji se ponekad dešavaju u Evropi ili drugdje u svijetu, već da treba razumjeti i dublju dimenziju, jer pored mirnih i legitimnih protesta koji su u Iranu česta pojava i koji nisu zabranjeni, postoji i ozbiljnija dimenzija gdje je riječ o pokušajima poticanja oružane pobune i različitih oblika terorističkog djelovanja u cilju destabilizacije Irana i rušenja ustavnog poretka ove zemlje, svrgavanja poretka i instaliranja novih, prozapadnih političkih snaga.
