Komitet za Svjetsku baštinu UNESCO-a uvrstio je 26. jula 2024. godine u New Delhiju pećinu Vjetrenicu na popis svjetske prirodne baštine kao prvi lokalitet iz Bosne i Hercegovine.
Na ovu odluku čekalo se dvadeset godina jer se Vjetrenica na Tentativnoj listi UNESCO-a za Bosnu i Hercegovinu nalazila još od 2004. godine. Smještena u hercegovačkom kršu, na području općine Ravno, ova pećina duga je približno 22 kilometra i dom je za oko 230 živih organizama. Posjetiocima je dostupno 700 metara uređene staze za obilazak ovog prirodnog fenomena.
Upravo je vjetar, odnosno specifično strujanje hladnog zraka na ulazu u pećinu, ono što posebno fascinira posjetitelje i po čemu je pećina dobila ime. Što je temperatura vani viša to je vjetar iznutra jači i hladniji. Osim toga, krasi je velik broj podvodnih jezera, pećinskog nakita i bioraznolikost. Rad Javne ustanove pećina Vjetrenica sada je podignut na viši nivo uvrštavanjem na UNESCO-vu svjetsku listu zaštićenih spomenika.
Tim povodom boravili smo u posjeti Vjetrenici i razgovarali s mladim direktorom Javne ustanove Vjetrenica Ravno Davorom Bakovićem.
Osnivač ove ustanove je Općina Ravno, a finansiranje se realizira s lokalnog, kantonalnog i federalnog nivoa te kroz projekte i prihode od ulaznica.
“Javna ustanova Vjetrenica Ravno osnovana je 2010. godine i u proteklom periodu smo uspjeli da polovinu naših troškova pokrijemo kroz ulaznice. Imamo pozitivnu priču i kroz različite projektne aktivnosti, podizanjem infrastrukture i turističke ponude rastao je i broj posjetitelja. Tako smo došli do 2024. kao najuspješnije godine, u kojoj do sredine osmog mjeseca imamo 15.000 posjetilaca, a ukupni broj posjetilaca u prošloj godini je iznosio 17.000. Imamo kontinuitet rasta broja posjeta, što nam olakšava poslovanje i realizaciju naših redovnih aktivnosti vezanih za Biospeleološki muzej i Edukativni centar”, kaže direktor Baković na početku razgovora.
Ljudski resursi mnogima su postali otežavajući faktor, ali Vjetrenica je pozitivan primjer kako se mladi mogu privući u malu sredinu, čak i oni koji žive preko granice.
“Ova ustanova ima devet uposlenika, čiji se broj uvećava kako raste poslovanje, broj posjetilaca, ponuda. Svake godine trudimo se zaposliti po jednu novu osobu. Područje Vjetrenice je po kategorizaciji zaštićeni pejzaž, odnosno pripada kategoriji 5., a zauzima prostor od 4.700 hektara u koji ulazi i dio Popova polja. U tom smislu, kad se bavimo znanstvenim istraživanjima, angažiramo i vanjske suradnike koji su relevantni za određenu tematiku. Zato imamo dobru suradnju sa svim domaćim i međunarodnim institucijama, znanstvenom zajednicom, nevladinim organizacijama, ministarstvima”, dodaje Baković.
Objekti prirodne baštine moraju održavati balans između broja turista i ekologije.
“Mi se trudimo iz godine u godinu da proširimo turističku ponudu da bismo napravili disperziju na cijelo zaštićeno područje kako sama pećina ne bi bila prezasićena posjetama, što je ključno za očuvanje prirodne ravnoteže. Mi već sad imamo u ponudi svoja bicikla koja iznajmljujemo, pravimo izlete za bicikliste te izlete kroz Popovo polje. Imamo i info-edukativni centar sa VAR prikazom sadržaja cijelog područja, pa turisti imaju priliku da se upoznaju s našom ne samo prirodnom nego i kulturno-povijesnom baštinom. Naš muzej je sinteza svih istraživanja Vjetrenice”, pojašnjava Baković.
Osim povećanja broja turista u ovoj godini došlo je i do promjene njihove strukture, odnosno izjednačavanja odnosa domaćih i stranih posjetilaca.
“Ova godina nas raduje što se prvi put događa da je jednak broj domaćih i stranih posjetilaca. Ranije je to bilo gotovo 70 posto u korist domaćih turista. To znači da inozemni posjetitelji prepoznaju ne samo Vjetrenicu nego cijelu našu državu i regiju Hercegovine. To je dobar pomak u odnosu na prethodne godine, a vidimo da i drugi oko nas bilježe pozitivne turističke rezultate, što nas raduje”, kaže Baković
Posjeta pećini Vjetrenici uvrštena je u ponude mnogih turističkih agencija iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Crne Gore.
“Nama ide u prilog odličan geografski položaj Vjetrenice, odnosno Zavale. Mi smo dvanaest kilometara udaljeni od hrvatske granice, odnosno od Slanog. Blizu nam je Trebinje a i Crna Gora. To nam olakšava suradnju s turističkim agencijama iz svih većih okolnih gradova. Nedavno smo otvorili pregovore o dovođenju kruzerskih gostiju iz Dubrovnika”, priča naš sagovornik.
Kad je u pitanju uvrštavanje Vjetrenice na UNESCO listu, potrebno je podsjetiti na historiju njenog istraživanja i zaštite.
“Prije svega je bitno istaći ono što je igralo ključnu ulogu i što je pozitivno u ovoj priči, da je Vjetrenica uvijek imala kontinuitet zaštite. Ona nikad nije bila korištena samo za turističke masovne posjete, jer je uvijek imala kontinuitet zaštite zbog vrijednosti koje čuva kao ekosustav i kao speleoobjekt. Od pedesetih godina prošlog stoljeća ona je spomenik prirode, što je prilično duga tradicija zaštite, a tradicija istraživanja znatno je duža jer su je prvi istraživači posjetili još u 19. stoljeću. Tada su u Vjetrenicu stizali najveći speleolozi i biospeleolozi Europe tog doba. I tako smo došli do 2004. godine, kada je Vjetrenica stavljena na tentativnu listu UNESCO-a, čime je bio okončan izuzetno dugi proces koji je trajao dvadeset godina”, dodaje Baković.
Razlog dugotrajnosti ovog procesa krije se u vrlo strogim i složenim pravilima i zahtjevima da bi jedna lokacija zadovoljila kriterije UNESCO-a.
“Dosta su dugi procesi jer jedan UNESCO sajt mora da poštuje sve standarde, da ima sve strateške dokumente implementirane na terenu koji su u skladu s normama i politikom UNESCO-a. U tom smislu mi smo morali donijeti određene strateške dokumente, naš plan upravljanja, statut javne ustanove, zaštićeno područje, obuhvat, granice... Morali smo se uvezati s mnogo međunarodnih organizacija koje se bave zaštitom ekosustava podzemne flore i faune, biodiverziteta. Tako smo došli do cilja. Naš uspjeh je bitan, ne samo za Vjetrenicu nego i za cijelu Bosnu i Hercegovinu, jer naša domovina ima zaista raznovrsnu prirodnu baštinu koju je potrebno zaštititi i na tom svjetskom nivou. Drago nam je što je baš Vjetrenica prva iz Bosne i Hercegovine na listi svjetske zaštićene prirodne baštine. Vjerujem da će ovo sada ohrabriti i naše kolege u drugim ustanovama da idu u smjeru zaštite i upravljanja, održivog razvoja i turizma”, poručuje Baković.
U toku je izgradnja novog magistralnog puta, koji će Zavalu dodatno približiti Hrvatskoj i time olakšati dolazak stranih turista.
“To je sad međunarodni, a ranije je bio malogranični prijelaz Orahov Do. Trenutno se gradi cesta Zavala–Slano, kojom će naši posjetitelji od granice do Vjetrenice biti doslovno udaljeni desetak minuta. Što se tiče Zavale, infrastruktura je nešto što je prioritet, a cijela Općina Ravno usmjerena je na povezivanje i infrastrukturu kako bi privukli posjetitelje. Ova magistralna cesta najvažniji je projekt za nas i Ravno u ovom momentu”, kaže Baković.
Pitanje ljudskih resursa je nezaobilazno. To je posebno izražen izazov u sredinama s malim brojem stanovnika poput Ravnog, a što je problem i cijelog područja ovog dijela Hercegovine.
“Ono što je dobro jeste to što imamo općenito dosta dobru suradnju sa znanstvenim institucijama, s visokoškolskim ustanovama. Imamo odličnu suradnju sa Univerzitetom u Sarajevu, s Univerzitetom u Banjoj Luci, sa Sveučilištem u Zadru i tako dalje. Mnogo se trudimo da kroz različite radionice, edukacije, seminare i terensku nastavu ostvarimo direktan kontakt sa studentima. Tako nastojimo privući mlade. Što se tiče svih vrsta istraživanja, neovisno o kojoj tematici govorimo, umreženi smo s različitim znanstvenim institucijama iz cijele Europe”, ističe Baković.
Kroz odnos pripadnika jednog društva prema prirodnoj baštini nazire se i njihov odnos prema sebi i državi kojoj pripadaju. Zbog toga svaka ustanova koja štiti prirodnu baštinu ima i pedagoški doprinos kroz svoj rad, posebno prema mladima.
“Mnogi su primijetili da, nažalost, stranci više cijene ono što mi imamo, nego što mi cijenimo sami sebe. Ne govorim sad za Vjetrenicu, nego općenito. Bosna i Hercegovina je mala zemlja, ali gdje god prođete, u gotovo svakom mjestu, čini mi se da ima neko ili jezero ili vodopad, neki prirodni fenomen ili neko kulturno-povijesno naslijeđe. Stoga mislim da je jako važno dodatno raditi na edukaciji, na razvijanju svijesti, pogotovo kod mladih osoba, od najmlađih uzrasta. Izuzetno je važno konstantno, kroz različite igraonice, radionice, seminare, kongrese... poticati mlade da upoznaju svoju domovinu i ostanu ovdje. Da prvo vidimo sve vrijednosti koje Bosna i Hercegovina ima, a onda da putujemo po svijetu. Jer ne moramo otići daleko da bismo svjedočili nekim spektakularnim prirodnim fenomenima, naprimjer krškim poljima, divljim konjima, vodopadima, jezerima i tako dalje. Imamo mi sve to i zbog toga je jako važno da se trudimo svi skupa da radimo na zajedničkom cilju. Zato je iznimno važno raditi na očuvanju prirode i baštine, ali prije svega na edukaciji mlađih uzrasta, kako bismo im imali šta ostaviti”, smatra Baković.
Nakon uvrštavanja ovog lokaliteta na listu UNSESCO-a, postavlja se pitanje može li u perspektivi Vjetrenica postati jedan od simbola na kojem bi se gradili turistički brend i imidž Bosne i Hercegovine.
“Stavljanjem Vjetrenice pod zaštitu UNESCO-a daje se dodatan značaj ovom prostoru, ali jako je važno šta UNESCO donosi sa sobom. To su različite odgovornosti i zadaće te u tom smislu mi i dalje moramo raditi na održivosti, na prihvatnom kapacitetu okoliša, na očuvanju i na razvoju znanosti. U tom kontekstu možemo postati brend, ali u smislu jedne prestižne znanstvene komponente na razini države”, zaključuje direktor Davor Baković.