Najsavršenija vještačka inteligencija (AI) na globalnom nivou je – na najosnovnijoj razini – "pametna" jednako kao i golub, pokazuje novo istraživanje.
Nakon što su poduzeli opsežnije istraživanje unutrašnjeg rada ptičijeg mozga, istraživači su otkrili da tehnike "grube sile" koje koriste za učenje imaju sličnosti s vještačkom inteligencijom.
Slično kao što se vještačka inteligencija uči da identificira uzorke i objekte koje prepoznaju ljudi, tim s Univerziteta u Iowi otkrio je da se golubovi oslanjaju na ponavljajući pristup pokušaja i pogreške.
Testovi su pokazali da je svakom golubu prikazan podražaj, svaki je pokazao drugačiji uzorak, koji su golubovi zatim morali kategorizirati – kljucanjem jednog od dva dugmeta.
Morali su to učiniti na temelju karakteristika poput širine linije, ugla linije i načina na koji su uzorci raspoređeni. Tačan odgovor donosio je ukusan zalogaj, a netačan odgovor nije donosio ništa.
Na kraju su ih golubovi zapamtili dovoljno da postignu gotovo 70 posto uspješnosti.
"Stalno slušate o čudima vještačke inteligencije, svim nevjerovatnim stvarima koje ona može učiniti", rekao je profesor Ed Wasserman s univerzitetskog Odjela za psihologiju i nauku o mozgu.
"Može pobijediti ljude koji igraju šah ili u bilo kojoj videoigri. Mnogi se pitaju kako to radi i je li vještačka inteligencija zaista tako 'pametna'. Ja bih rekao da nije, ona koristi isti sistem ili barem sistem približan onome koji golub koristi ovdje."
Ovaj način učenja putem prepoznavanja poznat je kao asocijativno učenje, dok se ljudi obično oslanjaju na deklarativno učenje. Naprimjer, većina nas ne treba iznova i iznova doticati vruću peć da bismo znali da će boljeti – dok nešto što se oslanja na asocijativno učenje bi to učinilo.
Označavajući golubove kao "majstore vještačke inteligencije", profesor Wasserman je rekao: "Ljudi su zadivljeni vještačkom inteligencijom koja radi nevjerovatne stvari pomoću algoritma za učenje sličnom koji koristi golub".
Međutim, da ne bi bio pogrešno shvaćen, ovaj univerzitetski predavač istakao je da ono u čemu računari mogu nadmašiti golubove jeste njihova ogromna memorija i mogućnosti pohranjivanja, što im omogućava skladištenje i obradu mnogo više informacija nego što bi to mogao činiti golublji mozak. Ipak, u svojoj srži, tvrdi da je način na koji uče gotovo isti.
"Oni koriste biološki algoritam, onaj koji im je dala priroda, dok računar koristi umjetni algoritam koji su mu dali ljudi", dodao je Wasserman.
Recenzirana studija objavljena je u časopisu Current Biology.
