Činilo se da je to kao i svaka nedjelja, ali ova je bila drugačija. Atmosfera je bila tipična za Millerntor-Stadion u Hamburgu, s hiljadama smeđih majica, zastavama s gusarskom lobanjom i s duginim bojama LGBTQI+ zajednice, bojama Palestine ili poznatom slikom Ernesta “Che” Guevare. Sve se ujedinilo u hor koji je nestrpljivo iščekivao kraj utakmice.

St. Pauli je vodio 3-1 protiv VfL Osnabrücka kada je odsviran posljednji zvižduk. Hiljade euforičnih navijača upalo je na teren, a travnjak je nestao kao da je riječ o stampedu mrava. Punk momčad, prozvana "najprogresivnijim klubom na svijetu", zapečatila je svoj povratak u njemačku nogometnu elitu nakon 13 godina u drugoj ligi.

“Nema mjesta za homofobiju, fašizam, seksizam i rasizam” moto je St. Paulija, koji je ime dobio po četvrti crvenih svjetiljki Sankt Pauli u Hamburgu u kojoj se nalazi klub. Njegove pristalice su prostitutke, rokeri, pjesnici, pankeri, anarhisti i komunisti koji svakog vikenda ističu transparente s prekriženim nacističkim svastikama. Klub je osnovan 1910. godine, ali je tek 1980-ih počeo kovati svoju legendu “kultnog” kluba, antisistemske i antikapitalističke fudbalske ekipe.

St Paulijev dres, u kojem prevladava smeđa boja, oponaša odjeću radnika tog doba, koji su bili jezgra institucije od njezinih ranih dana. Ne sponzoriraju ih Nike ili Adidas; izrađuju vlastitu odjeću pod "ekološki održivim" brendom DIIY. League Buccaneers, kako ih još zovu, također je postao prvi njemački klub koji ima otvorenog gay predsjednika, LGBTQI+ aktivista i teatarskog impresarija Cornyja Littmanna.

Baš kao što je odbacivanje rasizma i fašizma bila konstanta u ideologiji kluba, tako je i njegov interes za međunarodni društveni rad, što ga je dovelo do održavanja prijateljskih i kulturnih veza s raznim zemljama Latinske Amerike. St. Pauli je svoju predsezonu 2005. proveo na Kubi, gdje je ekipa dobila uvid u svakodnevni život na otoku. Nakon nekoliko prijateljskih utakmica, turneja je kulminirala utakmicom protiv kubanske nogometne reprezentacije.

Ta je posjeta bila sjeme udruženja Viva con Agua Sankt Pauli, koju je nakon penzionisanja vodio bivši igrač Bejamin Adrion. Zahvaljujući projektu, koji su finansirali klub i navijači u Hamburgu, izgrađeno je 150 pumpi za vodu za škole u Havani, a kasnije je proširen na druge zemlje diljem svijeta kako bi se promovirale kampanje za pristup čistoj vodi.

“Revolucija, barem fudbalska, ne može se dogoditi u samo jednoj zemlji. Zato su u ovoj dugoj međunarodnoj borbi članovi i navijači St. Paulija došli pokazati bratstvo nezamislivo na polju sporta. U 1980-ima, nekoliko igrača tima pridružilo se Brigadama solidarnosti Sandinističke revolucije i otputovali su u Nikaragvu kako bi podržali proces koji su vodili Daniel Ortega i Tomás Borge,” napisao je novinar Mariano Schuster u članku pod naslovom Club Atlético Revolución iz 2013. godine.

Drugi pokret s kojim se St. Pauli identificirao tokom godina bio je pokret Zapatističke vojske nacionalnog oslobođenja (EZLN) u Meksiku, koju je vodio podkomandant Marcos. St. Pauli je 2021. organizirao događaj u znak solidarnosti s domorodačkim zajednicama u državi Chiapas. U okviru putovanja izaslanstva EZLN-a po Evropi, tada je sa njima odigrana prijateljska utakmica.

Odnos St. Paulija s Meksikom nastao je i kroz muziku. Klub održava bratski odnos sa ska bendom Panteón Rococó, koji je na jednoj od svojih turneja po Njemačkoj, preko saksofonista grupe Missaela Oseguera, uočio filozofiju institucije koja se temelji na motu „Volite St. Pauli, mrzite rasizam“. Na 100. godišnjicu kluba pozvali su muzičare da izvedu verziju Das Herz Von St. Pauli (Srce sv. Paulija) Hansa Albersa, otpjevanu na njemačkom i španskom.

St. Pauli ima više od 530 registriranih fan-klubova diljem svijeta. Postoje podružnice u Argentini, Kolumbiji i Meksiku. St. Pauli je počeo sarađivati s različitim društvenim projektima u Meksiku, od pomoći djeci s ulice kroz sportove poput boksa i mješovitih borilačkih vještina do podrške prihvatilištu za migrante koji su u tranzitu u SAD, pružajući im medicinsku i psihološku pomoć, među ostalim.

Osnovan 15. maja 1910. u Hamburgu pod imenom FC Sankt Pauli od strane dva lučka radnika, klub je postavio smeđu boju na zastavu, jasnu referencu na odjeću dokera. Osim toga, zahvaljujući gusarima Sjevernog mora, odlučeno je da će lobanja biti simbol kluba.

Tokom više od 60 godina ekipa nije osjetila slast njemačke prve lige. Tek 1977. godine su uspjeli ući u prvu ligu iako samo na godinu dana. Čak i unatoč činjenici da nemaju osvojene titule, oni su jedna od referenci njemačkog fudbala. Za klub nastupa i jedan bosanskohercegovački reprezentativac, golman Nikola Vasilj.