Još jednom je rasprava o spolu izazvala kontroverze na Olimpijskim igrama u Parizu. Riječ je, naravno, o slučaju bokserke iz Alžira Imane Khelif i Tajvanke Lin Yu-ting koje su bile u središtu kontroverzi i prije nego što su ušle u ring. Razlog? Optužene su da su biološki muškarci koji učestvuju u ženskom takmičenju. Khelif je debitovala u meču protiv Talijanke Angele Carini, olimpijski san okončala joj je za samo 47 sekundi.
No, ovaj slučaj nije jedinstven i rasprava o spolu dio je historije Olimpijskih igara gotovo od njihovih početaka. Jedan od najpoznatijih slučajeva u historiji je slučaj Dore ili Heinricha Ratjena, koji pokazuje i kako je Hitler koristio sport u vlastite svrhe. Tokom Olimpijskih igara u Berlinu 1936. atletičarka Dora Ratjen predstavljala je Njemačku i završila četvrta u skoku u dalj. Dvije godine kasnije nastupila je na Evropskom prvenstvu u Beču, postigavši svjetski rekord u ovoj disciplini. No, priznat će da se ne zove Dora, nego Hermann Ratjen i da se pretvarala da je žena jer su je nacisti na to natjerali.
Njezino učestvovanje kao "ženske" atletičarke bilo je dio zabrane koju je nacistički režim nametnuo svojoj najboljoj skakačici u vis, Gretel Bergmann, koja je dijelom bila Jevrejka. Dorine nedvojbeno muževne crte lica izazvale su kontroverze, a kako je kasnije otkriveno, patila je od svojevrsnog hermafroditizma. Godine 1938. uspjela je oboriti svjetski rekord u skoku uvis (1,70 m) na Evropskom prvenstvu u Beču.
Dora je, zahvaljujući svojoj mišićavosti, što je bilo neobično za ženu njezinih godina, bez problema ušla u njemačku reprezentaciju u skoku uvis za Olimpijske igre u Berlinu 1936. godine. Nacisti su pažljivo očistili njemački tim od svih sportista jevrejske nacionalnosti, što je dovelo do izbacivanja Bergmann i trijumfalnog ulaska Dore Ratjen. Na ovim Olimpijskim igrama, najvećem izlogu nacističke ideologije u historiji, Dora je završila četvrta u skoku u vis, preskočivši 1,58 metara. Započela je briljantna karijera ove mlade žene iz Reichshofa.
Dvije godine kasnije doći će njezin veliki trenutak. Dora Ratjen je s 19 godina otišla na Evropsko prvenstvo u Beč, novu priliku da pokaže svoj potencijal. I ona je to iskoristila. Proglašena je evropskom prvakinjom skočivši 1,70 metara od tla, što je bio svjetski rekord 1938. U ekspresnom vozu koji ju je 21. septembra 1938. vratio u Köln, kondukter je, ugledavši Doru Ratjen, posumnjao u ženu snažne građe. Zamijenio ju je za transvestita, što je bilo zabranjeno u nacističkoj Njemačkoj, pa je digao uzbunu pozivom oficiru SS-a na stanici u Magdeburgu.
Dora je bila prisiljena napustiti voz kako bi razjasnila situaciju, ali ni njezina iskaznica ni zlatna medalja koju je upravo osvojila nisu bili dovoljni da uvjere službenike. Liječničkim pregledom kojim je bila podvrgnuta utvrđeno je da je velika šampionka, unatoč nenormalnim genitalijama, muškarac te su je uhapsili a slijedećih šest mjeseci provela je u duševnoj bolnici.
Optužena je za prevaru protiv Trećeg Reicha između 1934. i 1938. Njezini rekordi i trofeji su zaplijenjeni i poništeni, uključujući olimpijski rekord i zlatnu medalju koju je osvojila u Beču. Kratkim saopćenjem "Dora Ratjen nakon liječničkog pregleda više neće učestvovati u ženskim takmičenjima", završila je meteorska karijera Dore Ratjen. Dana 11. januara 1939. okružni sud u Bremenu odlučio je da ona od tada mora živjeti kao muškarac i promijeniti ime. Od tada je Heinrich živio kao muškarac, regrutiran je u vojsku i kasnije je radio kao konobar u Hamburgu i Bremenu.
Njena kolegica iz reprezentacije Gretel Bergmann izjavila je: “Nikada nisam sumnjala, čak ni jednom… Pod zajedničkim tušem pitali smo se zašto se nikad nije pokazala gola. Bilo je groteskno da neko još uvijek može biti tako sramežljiv sa 17 godina. Mislili smo: ‘Čudna je. Ona je čudna’… Ali niko nije znao niti primijetio ništa o njezinoj drugačijoj seksualnosti.”
Godine 1966. časopis Time objavio je dugačku reportažu u kojoj je Dora – ili Heinrich – priznala da nikada nije živjela kao žena, već da je bila žrtva nacizma, koji ju je prisilio da se natječe u ženskom skoku u vis 'za čast i slava Njemačke', i da je od tada morala živjeti kao žena. "Nema hermafroditizma - izgovora korištenog u to vrijeme - ili bilo čega drugog", ispričala je. “Oduvijek sam bila muškarac, ali nacistički režim, opsjednut osvajanjem medalje, prisilio me da se takmičim kao žena.”
Liječnici koji su pratili trudnoću njene majke vjerovali su da je riječ o dječaku zbog nejasnoće njezinih spolnih organa, no nakon pregleda odlučili su je prijaviti kao djevojčicu. Dora je u mladosti bila svjesna da njezin fizički razvoj nije isti kao kod drugih djevojaka, te je nastavila živjeti kao svaka druga djevojka. Atletika, tačnije skok u vis, bila je Dorin način da pobjegne od frustracija, a na školskim takmičenjima učestvovala je odmalena. Odrasla je i živjela kao žena, sve dok hormonalni razvoj adolescencije nije izazvao njezino sazrijevanje genitalija i potvrđenu muškost. Međutim, Dora, odgojena kao žena, osjećala se i smatrala ženom.
Nikada se neće saznati koja je od te dvije teorije prava, ali jedino je sigurno da ju je koristio nacizam. U tim igrama, koje su trebale prikazati bogatstvo režima i pokazati superiornost arijske rase, nisu smjeli dopustiti da Jevrejka pobjeđuje u ime Njemačke, što bi nedvojbeno osramotilo Führera. Godine 2017. Dora odnosno Heinrich Rotjen umro je u svom stanu u New Yorku u dobi od 103 godine, ostavivši za sobom život pun nepravde.
