Tokom 48. minute utakmice Tunis - Australija na Svjetskom prvenstvu u Kataru navijači Tunisa su podigli ogromnu zastavu na kojoj je pisalo: "Slobodna Palestina". Isto su učinili i marokanski navijači narednog dana tokom utakmice njihovog tima protiv Belgije.
Za Palestince, 48 je ključni broj u sjećanju na njihovu nacionalnu katastrofu. Odnosi se na 1948. godinu, godinu Nakbe, kada su njihovi preci ubijeni i protjerani iz svoje domovine kako bi se napravila vještačka država Izrael. Mnogi Arapi koriste ovaj broj da izraze svoju ljubav i podršku Palestincima.
Istaknuti palestinski transparenti tuniskih i marokanskih navijača uslijedili su nakon što su se izraelski TV voditelji žalili da ih arapski navijači nisu dočekali na fudbalskom turniru u Kataru. Brojni video snimci pokazuju kako arapski navijači odbijaju razgovarati s izraelskim televizijama i izražavaju svoju podršku Palestincima.
Tunisia fans have unfurled a massive "Free Palestine" flag. #TUNAUS pic.twitter.com/LMbrAqGzgP
— Samantha Lewis (@battledinosaur) November 26, 2022
Maroko je bio među nekoliko arapskih zemalja koje su 2020. godine potpisale sporazume o normalizaciji s Izraelom uz posredovanje SAD -a. Ali vijesti koje dolaze iz Dohe pokazuju da su mnogi arapski navijači dali crveni karton tzv. Abrahamovom sporazumu, uprkos naporima UAE i Bahreina da prikažu ugovore kao prihvatljive.
Od Arapskog proljeća 2011. godine i kontrarevolucije koja je uslijedila, društvene medije sve više kontrolišu autoritarni režimi. Disidenti u zalivskim državama su ušutkivani i zatvarani, dok vojske trolova diktiraju politički diskurs. Abrahamov sporazum došao je u pozadini represije bez presedana, omogućavajući zaljevskim silama da prikažu zamišljenu bujnu podršku.
Prostor za izražavanje
Ipak, uprkos ovom pokušaju da se kontroliše nacionalna debata, nedavna anketa Washingtonskog instituta pokazala je da ogromna većina ljudi u sedam arapskih zemalja - oko 80 posto - vidi Abrahamov sporazum kao "veoma negativan" ili "donekle negativan".
Svjetsko prvenstvo u Kataru pruža otvoreni prostor arapskim narodima, od Maroka na zapadu do Saudijske Arabije na istoku, da se izjasne o procesu normalizacije s Izraelom. Ljudi mogu reći svoje na fudbalskim tribinama i navijačkim zonama, i na ulicama.
Jedan viralni video prikazuje izraelskog novinara kako se žali da arapski navijači odbijaju razgovarati s njim zbog njegove izraelske nacionalnosti. Zaista, mnogi video snimci iz fan zona Dohe prikazuju arapske učesnike kako viču na novinare kada shvate da rade za izraelske kanale.
Nakon normalizacije Maroka s Izraelom, masovno isticanje palestinske zastave od strane marokanskih navijača tokom nedjeljne utakmice nosilo je posebno potresnu političku poruku. Snimak marokanskih navijača na Svjetskom prvenstvu kako pjevaju moćnu, emotivnu pjesmu posvećenu Palestini također je postao popularan na društvenim mrežama.
Takvi video snimci pokazuju pravu stvarnost arapskih masa koje odbacuju sporazume o normalizaciji s Izraelom, koje su nametnuli arapski režimi. Šok koji su izraelski novinari izrazili na sopstvenom prijemu tokom turnira dodatno je razotkrio fasadu koju su izraelski političari pokušali da izgrade.
Bivši izraelski premijer Benjamin Netanyahu, koji je ponovo izabran početkom novembra, izgradio je značajan dio svog naslijeđa na tvrdnji o stvaranju dobrih odnosa sa arapskim zemljama, bez rješavanja palestinskog sukoba. Nedavno je Netanyahu napisao za Haaretz “U proteklih 25 godina, ponavljano nam je da će mir s drugim arapskim zemljama doći tek nakon što riješimo sukob s Palestincima.” Ipak, dodao je, “put do mira ne prolazi kroz Ramallah, već oko njega”.
Zapadno licemjerje
Neki američki komentatori i političari su tvrdili da palestinsko pitanje više nije važno za Arape, sugerirajući da Izrael može uživati u miru i normalnim odnosima sa arapskim državama bez rješavanja palestinskog pitanja. Ali nedavni snimci sa Svjetskog prvenstva u Kataru pobijaju ovu tvrdnju, pokazujući da, iako su arapski režimi možda u igri, arapske mase definitivno nisu.
Osim osjećaja solidarnosti prema Palestincima, blisko javno savezništvo između izraelskih političara i korumpiranih arapskih diktatora povećalo je neprijateljstvo prema izraelskoj državi u arapskoj javnosti. Mnogi vide da dvije strane rade u tandemu na suzbijanju svojih ambicija i snova o ljudskim pravima, dostojanstvu, demokratiji i prosperitetu.
U anketi Arapskog centra za istraživanje i političke studije 2019-20. godine, 79 posto Arapa reklo je da je palestinski problem arapsko, a ne samo palestinsko pitanje. U istoj anketi, Izrael je viđen kao najveća prijetnja arapskim zemljama, nadmašujući SAD i Iran.
Ipak, dok su zapadni mediji uglavnom ignorirali izljev podrške Palestincima na Svjetskom prvenstvu, cunami izvještavanja se fokusirao na pitanja prava radnika i LGBTQ+ prava u Kataru. Brojni evropski timovi planirali su da nose trake na rukama koje promovišu LGBTQ+ prava prije nego što je FIFA upozorila da će za to dobiti žute kartone.
Njemačka ministarka unutrašnjih poslova podstakla je debatu nošenjem trake na ruci na tribinama i objavljivanjem njene slike na Twitteru, dok su njemački igrači pokrili usta u znak protesta protiv ograničenja FIFE na fotografiji tima. Ali aktivisti su osudili licemjerje ovih poteza kada je Njemačka na svom terenu razbila palestinski aktivizam.
Arapski fudbalski navijači i igrači imaju dugu historiju izražavanja podrške Palestini, od skandiranja pjesama podrške do ispoljavanja slogana u znak solidarnosti sa Gazom, uprkos kaznama izrečenim za političke poruke. Tokom trenutnog Svjetskog prvenstva, jedan viralni video na arapskim društvenim mrežama prikazuje saudijskog YouTubera koji prodaje zastave različitih zemalja, a kupcima daje dodatnu palestinsku zastavu na poklon. Takve priče rijetko privlače pažnju zapadnih medija.
Dok se arapskim navijačima često govori da ne miješaju sport i politiku, evropski timovi i navijači s pravom su iskoristili priliku ove godine da pokažu podršku Ukrajini nakon ruske invazije. Jasno je da se primjenjuju različiti standardi ovisno o uzroku, naglašavajući potrebu da novinari gledaju dalje od zapadnog balona.
Piše: Feras Abu Helal
Izvor: Middle East Eye