Dana 5. januara 1928. godine rođen je Zulfikar Ali Bhutto, pakistanski premijer i predsjednik. Rodio se u gradu Larkani na području tadašnjeg Indijskog Carstva, koje je bilo u sastavu britanske kolonijalne imperije. Njegov je otac, Shah Nawaz Bhutto, svojedobno bio premijer (dewan, diwan) indijske prinčevske države Junagadh, smještene na području Gujarata.
Zulfikar Ali Bhutto zapadnjački je školovan na znamenitim univerzitetima u Berkeleyju i Oxfordu. Godine 1963. postao je ministar vanjskih poslova Pakistana, a 1971. postavljen je, tokom kriznog razdoblja, za pakistanskog predsjednika, četvrtog u historiji te države.
Dvije godine kasnije postao je premijerom, što je po novom pakistanskom ustavu bila funkcija s većom izvršnom moći od predsjedničke. Zulfikar Ali Bhutto ostao je zatim na vlasti do 1977. godine. Svrgnut je u puču koji je predvodio general Muhammad Zia-ul-Haq, a 1979. godine smaknut je u zatvoru nakon što je osuđen na smrtnu kaznu. Bio je otac kasnije pakistanske premijerke Benazir Bhutto, a i drugi pripadnici obitelji Bhutto postali su u međuvremenu politički utjecajni.
Bhutto je rođena 21. juna 1953. godine u Karachiju. Benazir je s majkom Begum Nusrat Bhutto preuzela vodstvo Pakistanske narodne stranke nakon očeva ubistva. Rano obrazovanje stekla je u Pakistanu, nakon čega odlazi u Sjedinjene Američke Države te pohađa Radcliffe College i Harvard. Svoje visoko obrazovanje završava u Ujedinjenom Kraljevstvu, na Oxfordu, gdje je studirala filozofiju, politologiju i ekonomiju.
U Pakistan se vraća 1977. g. nakon što je njezin otac svrgnut s vlasti vojnim udarom a 1979. godine, poslije pogubljenja oca, Benazir se nalazi u kućnom pritvoru sve do 1984. kada odlazi u Englesku. Pogubljenje oca nije jedina porodična tragedija u njenom životu: brat Shahnawaz ubijen je 1980. a drugi brat stradao je u okršaju s policijom 1996. u Karachiju.
Godine 1986. Benazir se vraća u Pakistan, a dvije godine poslije, nakon smrti generala Zije, kandidira se na izborima i postaje premijerka. Prvi mandat trajao je do 1990. nakon čega je smijenjena. Na izborima 1993. ponovo se kandidira i postaje premijerka, no 1996. ponavlja se situacija od prije šest godina te je Bhutto opet smijenjena od strane predsjednika Pakistana. Smjene su uslijedile nakon optužbi zbog korupcije, no smatra se da se Bhutto zamjerila vojnom vrhu nakon pokušaja demokratizacije zemlje i naginjanja prema zapadu.
U svojoj kampanji Benazir je obećala opoziv strogih zakona koji su narušavali ženska prava, no u tome nije uspjela. No pokušaji joj se ne mogu osporiti: osnivačica je Vijeća žena svjetskih vođa, imenovala je sutkinje te stvorila ženski odjel u vladi, međutim fundamentalistički zakoni nisu se dali ukloniti za njene vlasti. Za svoj rad primila je 2005. World Tolerance Award.
Godine 1990. postala je prva žena u historiji koja je rodila za vrijeme obavljanja vlasti.
Poslije državnog udara generala Perveza Musharrafa 1999. Benazir se nalazi izvan zemlje jer joj prijeti hapšenje i zatvorska kazna zbog korupcije. Egzil provodi u Londonu i Dubaiju, a u Pakistan se vraća 2007. nakon što je amnestirana od strane Musharrafa.
Njen povratak dočekan je s velikim oduševljenjem, no upravo tada dogodio se prvi napad na Benazir kada se bombaš samoubica raznio i sa sobom u smrt odveo oko 140 ljudi. Benazir je preživjela ovaj napad, zaštićena blindiranim vozilom.
U Rawalpindiju, 27. decembra 2007. napadači su uspjeli u svom naumu. Tokom izborne kampanje napadač je zapucao na vozilo u kojem se nalazila Benazir te se zatim raznio bombom. Stradalo je nekoliko desetina ljudi, među njima i Benazir. Umrla je od teških povreda glave.
