Sjedeća odbojka u Bosni i Hercegovini zabilježila je još jedan u nizu zlatnih uspjeha. Ovog puta lukavački Sportski klub invalida sjedeće odbojke “Sinovi Bosne” postao je prvak Evrope. Osim što su se s Evropskog prvenstva vratili s pobjedničkim medaljama, i kapiten Ermin Jusufović proglašen je najboljim igračem Eurolige.
I ranije su se “Sinovi Bosne” sa svih državnih takmičenja i bosanskohercegovačkih i međunarodnih turnira vraćali okićeni medaljama, ali prvenstvo Evrope, koje se igralo u mjestu Myslowice u Poljskoj, ujedno je historijski uspjeh kluba, osnovanog 1994. godine na inicijativu ratnih vojnih invalida. Trener Fahrudin Muharemović u razgovoru za Stav kaže da su prethodno odigrali Premijer ligu Bosne i Hercegovine i tu su se ujedno i pripremali za Evropsko prvenstvo. Posljednjih petnaestak dana probali su osvježiti ekipu i zadržati nivo iz premijerligaškog takmičenja, a kod pojedinih igrača eventualno i podignuti formu. Uoči utakmica, kaže, vladao je optimizam te su se u nekim kombinacijama navodili kao favoriti, od čega nisu bježali.
“Ipak smo mi ekipa koja radi u kontinuitetu dvadeset i sedam godina i u stopu pratimo timove ‘Fantomi’ i 'Spid’ iz Sarajeva te važimo za organiziran kolektiv u kojem vladaju red i ozbiljnost. Svoj smo maksimum dali u Poljskoj, u finalu, kada je najviše trebalo. Nije jednostavno, jer tada, uz sve fizičke napore, rade i emocije. Veliki je emotivni pritisak, jer praktično sav svoj višegodišnji rad, odricanja i treninge trebate predstaviti u nekih sat i po vremena na najbolji način, kako bi se on eventualno krunisao medaljom. Sve nam se posložilo uz dozu sportske sreće, a i sreća prati hrabre”, navodi Muharemović.
TRI UTAKMICE U JEDNOM DANU
Godinama su igrači ovog kluba imali želju da se pojave na evropskoj sceni. Već dva puta su se prijavljivali, no tek treća prijava donijela im je učešće u Euroligi. Odlazak na Evropsko prvenstvo i ovog bi puta bilo nemoguće realizirati da nije bilo pomoći onih koji vjeruju u rad ovih momaka jer se troškovi odlaska na prvenstvo graniče s godišnjim budžetom Kluba. Da bi prvi put zablistali na evropskom terenu, pomogli su im, između ostalih, Edin Delić, gradonačelnik Lukavca, Irfan Halilagić, premijer Tuzlanskog kantona, i Ivana Mijatović, ministrica kulture, sporta i mladih u Vladi TK, zajedno s privrednim subjektima čiji ih menadžeri duži niz godina prate i podržavaju.
Prilikom utakmica kod nekih je igrača bila primjetna i trema, no uspjeli su zadržati smirenost, a to je nešto što ih krasi i u Premijer ligi. Zadržali su fokus na igru, bili su disciplinirani i nisu upućivali bilo kakve komentare prema suđenju i drugim ekipama.
Do najznačajnijeg sportskog uspjeha u historiji postojanja kluba “Sinovi Bosne” došli su odigravši čak tri utakmice u jednom danu.
“Kako je takmičenje odmicalo, imali smo sve veću koncentraciju kod igrača i sve veću želju i volju za pobjedom. Kada smo vidjeli da u subotu imamo tri utakmice, reagirali smo promptno i nabavili smo velike količine vitamina i minerala u saradnji s Nutrishopom 'Zećo' Lukavac i siguran sam, da nismo tako postupili, teško bismo se izborili s protivnicima. Ja dvadeset i jednu godinu igram za reprezentaciju, ali nikad nisam igrao tri zvanične utakmice u jednom danu. Ovo je bio eksperiment zbog želje da se u što kraćem periodu odigra što više utakmica, ali mislim da on nije dobio prolaznu ocjenu i mislim da su i u Paravolleyu u Evropi svjesni da je to previše, pogotovo ako uzmemo u obzir da su akteri osobe s invaliditetom. Umjesto da imamo sve kvalitetnije utakmice kako se takmičenje približava kraju, mi smo zbog umora kod mnogih ekipa vidjeli da im forma pada, a samim time i kvalitet sjedeće odbojke, što sigurno nikome nije cilj”, kaže Ermin Jusufović, najbolji igrač prvenstva, koji ističe da će ovo priznanje, osim što će predstavljati posebno mjesto u njegovoj bogatoj kolekciji medalja, imati i značajno mjesto u njegovom srcu zbog sinergije koja se stvorila u klubu i u gradu Lukavcu.
Inače, tri odigrane utakmice u jednom danu ostavile su posljedice, no igrači se ne žale.
“Prvo pa zlato”, osmjehuje se igrač Eniz Mujić, dodajući da ga i desetak dana nakon prvenstva i dalje boli rame, ali, smatra on, vrijedilo je.
“Igrao sam pod povredom i tempo je bio prenaporan, ali izdržalo se. Nismo nikad imali tako zgusnut raspored i tri utakmice za jedan dan. Imali smo pauzu od po možda sat vremena između utakmica i u tom periodu smo se trudili rehabilitirati što više. Ležali smo na klupama i pokušavali se odmoriti, ali to su bili kratki trenuci predaha. Zbog novih utakmica, nismo mogli jesti ni piti koliko smo željeli i koliko nam je trebalo. Ručak je bio kada se sve završi. Bilo je s jedne strane vrlo lijepo, a s druge vrlo, vrlo naporno. No, kada smo vidjeli osmijehe na licima naših porodica, shvatili smo da smo napravili veliku stvar i nadamo se da smo opravdali očekivanja naših sponzora, ali i stekli povjerenje nekih novih, potencijalnih”, ističe Mujić.
