Ibrahim Abdić bio je čovjek iz naroda i za narod. Insan kakav se mogao poželjeti u vlastitoj kući, u komšiluku, u džematu. Električar po struci, radio je u SPS Vitezit, pa u Općini Vitez, a 1986. pokrenuo je privatni obrt. U Vitezu je 2000. godine otvorio prvi bezalkoholni restoran. Zbog posljedica moždanog udara, sa samo 47 godina biva penzioniran. Ipak, penzioniranje ga nije sputavalo da se još aktivnije uključi u vjerski život, te kao aktivni džematlija godinama održava šehidsko mezarje u Starom Vitezu. Zbog svoje iskrenosti i poštenja, bio je izuzetno cijenjen u Vitezu. Posebno je vodio računa o jetimima i socijalno ugroženima.

Od rane mladosti bio je vezan za Ahmed-aginu džamiju, u kojoj je završio mektepsku nastavu pred rahmetli Hasanom ef. Mujkićem. Za taj džemat bio je vezan sve do svoje smrti, a baš na pragu te džamije, poslije klanjanja akšam-namaza, na vječni svijet preselio je 26. jula 2021. godine. Također je još kao mladić postao član Dobrovoljnog vatrogasnog društva “Stari Vitez”, s kojim je učestvovao u mnogobrojnim akcijama gašenja požara u Vitezu i široj okolini.

Kao iskreni rodoljub i bosanski patriota, na samom početku Agresije na Bosnu i Hercegovinu uključuje se u redove Armije RBiH. Kao dobrovoljac u redovima Armije RBiH, bio je angažiran na ratištima u Visokom, na Vlašiću, Treskavici. Napad HVO-a na Bošnjake Viteza zatiče ga u Starom Vitezu, gdje, kao zamjenik komandira Vojne policije, na linijama odbrane provodi 316 dana. U jednoj akciji odbrane Starog Viteza biva ranjen. Međutim, ranjavanje ga nije spriječilo da nastavi sa svojim dužnostima. Po potpisivanju Dejtonskog sporazuma aktivno učestvuje u obnovi porušenih bošnjačkih kuća u Vitezu, Bugojnu, Travniku i Jajcu.

Na centralnoj svečanosti Manifestacije “Dani Ahmed-agine džamije”, koja je održana 29. oktobra 2021, posthumno je rahmetli Ibrahimu Abdiću uručeno priznanje džemata Vitez za nesebičan doprinos i hizmet u toku svog života džematu Vitez i Ahmed-aginoj džamiji. Priznanje je njegovoj porodici uručio Mihnet ef. Mehmedović, imam ove džamije.

Zamolili smo Mihneta ef. Mehmedovića da kaže nekoliko rečenica o svom džematliji Abdiću, što je on vrlo rado učinio:

“Ibrahima sam upoznao po dolasku u Vitez 1995. godine. Bio je redovan džematlija. Ako bi bio odsutan, pitao bih se gdje je, jer kad je bio u Vitezu, redovno bi dolazio na namaske vaktove. Allah je dao da je preselio prelazeći džamijski prag. Pamtimo ga kao redovnog džematliju i kao pokretača svih akcija u džematu. Ne samo da je pokretao akcije nego je u njima i učestvovao. Ako bi i neko drugi pokretao akcije, on se odazivao. Kad se sada, retroaktivno, pogledaju fotografije s akcija na džamiji ili bilo kojih drugih u džematu, rijetke su one na kojima nema našeg rahmetli Ibrahima. Takav je bio i kao vojnik Armije RBiH u odbrani od agresije. Bivao je na čelu. Bio je vrlo hrabar. Hrabar je bio i da ljudima u lice kaže ono s čim se ne slaže. Nisam čuo da je ikada o bilo kome govorio iza leđa. Neki su takav njegov gard cijenili, a nekima je i smetalo. Neki dan sam rekao džematlijama da i sada, kad se u mihrabu okrenem prema džematlijama, imam osjećaj da ću vidjeti našeg Ibrahima.”

S rahmetli Ibrahimom na njegovom posljednjem namazu bio je i profesor islamske vjeronauka i predsjednik Medžlisa Islamske zajednice Vitez Haris ef. Šehić. Vrlo je emotivno doživio rastanak s dragim prijateljem i džematlijom Ahmed-agine džamije. Kazao je i ovo: “Ibrahim Abdić bio je član Džematskog odbora Ahmed-agine džamije. Umro je u džamiji 26. 7. 2021. Bio sam s njim na akšam-namazu. Ja sam prvi izašao, a on je pao preko praga džamije. Pozvali smo hitnu pomoć. Pokušavali ga reanimirati. Nije bilo pomoći. Ljekari su konstatovali da je imao jak srčani udar, od čijih je posljedica preselio na licu mjesta.”

Kažimo na kraju da je Ibrahim rođen 26. 9. 1959. godine u Vitezu. Bio je najstariji sin Mahmuta i Mevzete Abdić. Osnovnu školu završio je u rodnom Vitezu, a zanat za električara u Travniku. Po završetku srednje škole stupa u brak s Nevresom, s kojom ima troje djece: Nedžada, Nejru i Kemala. Djeca će nastaviti njegov put.