Knjiga Pamti Bošnjače zbirka je eseja, osvrta i komentara koji imaju za cilj da probude uspavanu svijest Bošnjaka, podstakne ih na razmišljanje o uzrocima njihovog trenutnog stanja i uputi na djelovanje koje će im osigurati budućnost u kojoj nikad više neće biti žrtve zlobe njihovih komšija.

“Pamti Bošnjače knjiga je kojom želim potaknuti Bošnjake na razmišljanje o sebi samima, o svojoj stoljetnoj borbi za opstanak, kao i o važnosti borbe za interpretaciju istine o Agresiji, Genocidu i kulturi sjećanja na časnu borbu Armije RBiH. Želim zahvaliti Asocijaciji žena SDA Bosanska Krupa, koja je prepoznala važnost oživljavanja tema koje obrađujem u ovoj knjizi, te mi ukazale čast da prezentujem, kroz promociju knjige, svoj rad”, izjavila je za Stav Elmedina Muftić.

U svojim tekstovima Elmedina Muftić posebnu pažnju posvećuje bosanskim patriotima, herojima oslobodilačkog rata, gazijama i šehidima, koji su svojim djelima zaslužni za opstanak Bosne i Bošnjaka. Ona promišlja o stanju svijesti kod Bošnjaka, a zatim pokušava odgonetnuti uzroke i predvidjeti posljedice. U nekim tekstovima autorica kritizira vlast zbog indolentnosti, a često i nesposobnosti, kritički se osvrće i na odrođenu tzv. intelektualnu bošnjačku elitu koja Bošnjacima prišiva nacionalizam i druge negativne pojave. Autorica napominje da su Bošnjaci i ranije etiketirani raznim nazivima kako bi se opravdao zločin koji se poslije nad njima provodio. Ova otuđena intelektualna elita, iako zna pozadinu svega, nastavlja sa starom defetističkom praksom blaćenja vlastitog, pravdanjem i uzdizanjem tuđeg, te s drugim postupcima koji kao da imaju za cilj pripremu naroda za neki budući genocid.

Kako su istakli promotori, knjiga obiluje probranim citatima i izrekama. Svaka priča u sebi nosi poruku, odnosno imperativ koji glasi Ne zaboravi.

Historijski zaborav opasan je za budućnost jednog naroda, posebno ako je taj narod sam i nezaštićen poput Bošnjaka. Zaborav utire put ka nestanku. Zaborav je svojevrstan poziv zločincima za novi zločin i genocid. Bošnjački narod izložen je genocidu u kontinuitetu još od 1683. godine. Bošnjaci su nekad naseljavali veći dio Balkanskog poluotoka. Njihov progon i uništenje odvijali su se planski, najviše uz podršku Srbije i Crne Gore. Nakon progona u Dalmaciji, Lici, Krbavi, Slavoniji, Srbiji i Crnoj Gori, progon Bošnjaka nastavljen je i u samoj Bosni i Hercegovini.

Bošnjaci nisu pamtili svoju tragediju i ona im se svakih nekoliko decenija dešavala u sve gorem obliku. Nisu se čuvali svojih starih i dokazanih neprijatelja, praštali su im i vjerovali pa su ih ovi u svakoj zgodnoj prilici ponovo ubijali i trijebili. Svaki zločin pravdan je tobožnjom borbom za oslobođenje i osvetom Turcima. Historiografija skoro da ne bilježi ijednu značajnu pobjedu pravoslavnih ustanika protiv osmanske vojske. Svaki put stradali su nezaštićeni bošnjački civili, a pri skoro svakom susretu s regularnom osmanskom vojskom ustanici su bezglavo bježali. Najveći zločin po broju nevinih žrtava desio se u Drugom svjetskom ratu, gdje je ubijeno između 80 i 150 hiljada Bošnjaka, uglavnom civila. I ovu tragediju i svoje stare krvnike Bošnjaci su zaboravili i onda im se desio genocid devedesetih.

Velikosrpska agresija na Bosnu i Hercegovinu ostavila je dubok trag u psihi i sjećanju Bošnjaka, koji su u tim događajima bili i najveći stradalnici. Prema relevantnim istraživanjima, koje su provele neke međunarodne organizacije, Srbi su počinili 90 posto svih zločina na ovim prostorima u posljednjoj deceniji prošloga stoljeća. Među više od 40.000 poginulih civila, njih 33.000 bili su Bošnjaci, što čini 82 posto od svih stradalih civilnih žrtava. Ovaj bi podatak trebao stalno opominjati Bošnjake da se više nikad ne smiju prepustiti zaboravu.

Knjiga Elmedine Muftić Pamti Bošnjače djelo je koje može probuditi iz nemara i naučiti stvarima koje život znače, naglašeno je tokom promocije.