Mirza Delibašić je bio apsolutna zvijezda, između 1975. i 1980. osvojio je apsolutno sve sa reprezentacijom Jugoslavije i sarajevskom Bosnom. Bio je heroj Bosne i Hercegovine iz koje nije htio otići tokom teških godina Agresije.
Mirza je iz svih bitaka izašao kao pobjednik. Osim iz one najteže, bitke sa bolešću koja mu je okončala život 2001. kada je imao 47. godina. Uspio je pobijedti moždani udar 1983, kada je, nakon što je završio dvosezonski boravak u Real Madridu, potpisao za talijansku Casertu. Ali je bolest te 2001. godine bila jača.
O svemu tome reditelj Juan Gautier govori u "Shooting for Mirza“, dokumentarnom filmu koji je u subotu premijerno prikazan na 66. Međunarodnoj sedmici filma u Valladolidu.
"Bio je posvećen čovjek, bez vezanosti za materijalno, strahovito velikodušan, fascinantan lik koji je za kratko vrijeme od sportske legende postao simbol svoje zemlje", kazao je Gautier, autor dokumentarasca "Sanfermines 78" i filma "Tangier Gool".
Danko Delibašić rekonstruira lik svog oca u njegovoj profesionalnoj i porodičnoj dimenziji, unutar "fizičkog i emocionalnog putovanja" sa zaustavljanjem u glavnom gradu Španije, gdje se susreće s nekim od kolega s kojima je Mirza dijelio svlačionicu i teren u starom sportskom centru Real Madrida.
Bek Juan Antonio Corbalán, pivot Fernando Romay i trener Lolo Sainz u filmu dočaravaju osobnost nekoga ko je sa 29 već osvojio apsolutno sve: Kup prvaka s Bosnom (1979.), dok je s reprezentacijom Jugoslavije osvojio Olimpijske igre u Moskvi (1980.), Svjetsko prvenstvo (1978.) i dva Eurobasketa (1975. i 1977.).
Jedan od najemotivnijih dijelova ove biografske crtice je odluka Mirze Delibašića da usred rata preuzme reprezentaciju svoje zemlje, Bosne i Hercegovine. Zajedno s nekoliko igrača uspio je preko piste sarajevskog aerodroma otići na Eurobasket koji je 1993. godine održan u Njemačkoj i na kojem je Bosna i Hercegovina bila osma.
