Kada je izbio austrijsko-turski rat 1683. godine šejh Gaibija je Kara Mustafi-paši rekao da će lako doći do Beča, ali da će u povratku imati problema. Isto je govorio i njegovoj vojsci što se Kara Mustafi nije svidjelo, ali se desilo ono što je šejh Mustafa Gaibija predvidio. Izrekao je tom prilikom rečenicu po kojoj se pamti. "Sava međa, Gaibijina leđa". Aludirao je na to da će granica biti uspostavljena na Savi
MUNADŽAT
Molitva šejha Sirrije
Bože, rad Tvog Čistog bića, i Najvećeg imena
Rad pra-misli, čiste duše, i svjetlosti sv'jeta
Zarad suza časnog Nuha, i jecaja njegova
Radi časnog Ibrahima kojem vatra vrt posta
Radi mudra Ismaila koj’ se zamal žrtvova
Radi trena u kom Junus u ribi Te slavio
Radi suza iz očiju hazreti Jakuba
Rad uzdaha Jusufova zbog bolnog usuda
Rad daha Isaova što mrtve oživljava
Tako Ti čuvana pečata Sulejmanova
Milostivi, rad svog sabesjednika Musaa
I kuće Uzvišenog, djela Ibrahimova
Rad sayya zaljubljenih, Safe, Merve, Zemzema
Tako Ti Ebu Bekra, Omera, Osmana, Alija
Radi na Kerbeli prolivene krvi šehida
I duše Ibrahim Edhema, stožera sv'jeta
Ti Gaibijin mezar spasi iz ruku ćafira
Rad Časnog Kur'ana učena u džamijama
Nek nad njim ne zvone klepke i zvona crkvena
Tako ti suza tog Muhammedova ummeta
Omogući da dođe pobjeda tim vjernima
Tako ti iskrenih molitvi djece i žena
Šejh Sirri danju, noću, pred Tvojim pragom klanja
Da se osvoji Gradiška, i u njoj namaz obavlja.
Prijevod: Amina Šiljak Jesenković
Stara džamija Tekija izgrađena je 1620. godine (Medžlis Islamske zajednice Bosanska Gradiška, 2003.), sa drvenom munarom i četvorovodnim krovom. U haremu Tekijske džamije, na sjevernoj strani nalazi se Šejh-Gaibijino turbe, koje je 1954. godine preneseno iz Stare Gradiške. Prilikom prenošenja turbeta iz Stare Gradiška nije napravljena vjerna rekonstrukcija starog turbeta. Prema tadašnjim zapisima staro turbe je bilo nešto većih dimenzija i bilo je solidnije građeno. Imalo je uređen prilaz sa ogradom.
Šejh Abdurrahman Sirri (Tajanstveni) rođen je u Fojnici 1775. a na bolji svijet preselio na Oglavku kod Fojnice 1847. “Ocu mu je bilo ime Mehmed, a djedu Fadlullah. Obojica su bili fojničke kadije. Veli se da je u Fadlullahovo doba preneseno sjedište kadiluka iz Kreševa u Fojnicu. U mladosti je učio u fojničkoj medresi, ali je više nauke slušao od šejha Husejna Zukića, koji je tada bio šejh tekije u Živčićima, dva sahata hoda na istok od Fojnice. Dolazeći češće u Fojnicu, prijateljevao je šejh sa tadanjim kadijom koji mu je povjerio odgoj svoga sina. Šejh Husejn je svoga učenika uveo u nakšibendijski red i dao mu nadimak Sirri. On je, prema predaji, bio jedini njegov derviš. Po nalogu svoga šejha, Sirrija se oženio i na svom posjedu na Oglavku, dva sahata hoda jugoistočno od Fojnice, osnovao tekiju koja je zaslugom svoga šejha postala jedna od najglasovitijih tekija u ovim krajevima. Svi znameniti bosanski namjesnici 19. stoljeća posjetili su ovu tekiju…”(Šaćir Sikirić, 1941.) Ali-paša Rizvanbegović Stočević podigao je Sirriji turbe na Oglavku
