KoPrvi put je izlagao u Beogradu 1930. godine. Imao je izložbe i u zemlji i u inostranstvu. Učesnik je NOB-a od 1941. godine. Iza sebe je ostavio izuzetne crteže, akvarele, grafike i platna, nastala u periodu od 1925. godibe do kraja osme decenije 20. stoljeća. Bio je član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.

Proširuje svoje interesovanje na druge oblasti naročito na književnost, pozorište i film. Prije povratka u Sarajevo, gdje će se konačno nastaniti od 1936. godine, Mujezinović se zadržava u Zagrebu, na Akademiji 1933. i u Splitu 1935. Tokom desetak godina djelovanja, kretanja i traganja od Pariza, Zagreba, Bijeljine, Splita, Gradca, Tuzle, Beograda do Sarajeva i odlaska u NOR, Mujezinović je u tom periodu stvorio dvije jasne cjeline: jednu čine brojni crteži izrazitog kvaliteta i aktuelnosti, a drugu slike nastale iz potrebe da se zadovolje mecene, klijentela, sredina i ublaže sopstvene materijalne potrebe. Završavajući veliki ciklus Prelaz preko Neretve s još jednom isto tako velikom slikom Ustanka, Mujezinović je završavao i svoj boravak u Sarajevu koje napušta 1953. godine i seli u rodnu Tuzlu.

U susretu s ljudima, rudarima, prateći život grada, na ulici, u Husinu, na pijaci, šaroliki a opet obični svijet, umjetnik se vraća zaboravljenom, razabiranju i prepoznavanju onih slika i zvukova koji su ga podsjećali na djetinjstvo. Nema područja u kojem nije izrazio svoj ogromni talenat. Nema vremena u kojem nije bio, niti će doći vrijeme u kojem će prestati biti. Jedan je od osnivača Škole za likovne umjetnosti u Sarajevu. Umro je u rodnoj Tuzli 7. januara 1984. godine.

Javnosti je ostalo malo poznato da je prvi bosanskohercegovački strip “Seoba Slavena” nacrtao Mujezinović. Ovo je rijetko poznata informacija koju su za magazin Stav prije nekoliko godina potvrdili slikarev sin Ismar Mujezinović i historičar umjetnosti Ibrahim Krzović.

Ismet Mujezinović nacrtao je strip neposredno pred Drugi svjetski rat, a u crtežima nije bilo “oblačića”, mada su bili tekstualno popraćeni. Autor je teksta književnik Zija Dizdarević. Krzović podsjeća da su u to vrijeme Dizdarević i Ismet Mujezinović stanovali skupa u Sarajevu. Ovi umjetnici podržavali su rad grupe “Collegium Artisticum”, koja je djelovala od 1939. do 1941. godine kao sekcija Sarajevske filharmonije.

Principi rada bili su joj “sinteza umjetnosti po uzoru na avangardna stremljenja sintetičkog pozorišta, multikulturalnost kao kontrapunkt nacionalističkim stremljenjima i antifašistička politička orijentacija”. Osnovali su je kompozitor i dirigent Oskar Danon, slikar Vojo Dimitrijević i arhitekta Jahiel Finci. Grupi “Collegium Artisticum” priključili su se mnogi značajni bosanskohercegovački umjetnici i intelektualci, među kojima i slikar Ismet Mujezinović, potom Emerik Blum, Jelena Kešeljević, Danijel Ozmo itd. Ovaj sintetički teatar trebao je, prema programu koji je odmah bio jasan, objediniti sve umjetnosti, od muzike, plesa, pantomime, arhitekture, slikarstva i filma do drame i poezije.

U prvom programu, koji su izdali umjetnici, napisali su da svojim angažmanom hoće da pokažu “da nisu uzalud proveli tolike godine učeći po školama, radionicama, u životu”. U februaru 1941. godine organizirala je grupa izvođenje predstave “Zašto plače mala Ema”, koja govori o nadolazećem ratu i fašizmu, te im je nakon toga zabranjen rad. Bio je to njihov posljednji nastup pred rat, koji će neke od njih odvesti u Narodnooslobodilačku borbu, a druge u logore i smrt.

“Ne znam gdje i u koliko je nastavaka objavljen, ali su ostale skice i crteži za taj strip. Za pretpostaviti je da je objavljivan u nekom ljevičarskom časopisu ili novinama?! Pobuda je bila socijalizacija sredine i obrazovanje mas-medijem. Mislim da je tekst pisao Zija Dizdarević”, kazao je svojevremeno Ismar Mujezinović za Stav.

S obzirom na to da je grupa umjetnika “Collegium Artisticuma” držala “cijeli kulturni život grada” i da su edukativne poruke slate na različite načine, Ismar Mujezinović smatra da “Seoba Slavena” nije zabilježena jer u to vrijeme strip nije smatran ozbiljnom umjetnošću.

U tuzlanskoj Međunarodnoj galeriji portreta “Ismet Mujezinović” kažu da nemaju podataka o “Seobi Slavena”, mada Ismar Mujezinović smatra da se među dvije hiljade radova u galeriji nalaze i neki od Mujezinovićevih crteža. Tablu stripa “Seoba Slavena”, koja je objavljena u monografiji velikana bh. slikarstva, Ismar je našao u očevoj zaostavštini. Kako se i sam u mladosti interesirao za strip, zapamtio je ove očeve priče. Originalne table koje su štampane vjerovatno su zagubljene.

“U to se vrijeme priprema nije vraćala iz štamparije autorima”, podsjetio je Ismar Mujezinović.

S druge strane, Mevludin Ekmečić, inicijator osnivanja Međunarodne galerije portreta “Ismet Mujezinović” i njen prvi direktor, o stripu “Seobi Slavena” nije znao ništa, mada se s Ismetom Mujezinovićem družio od 1947. godine. Krzović smatra da je razlog tome prosta činjenica da je strip u Jugoslaviji dozvoljen tek nakon pada “Željezne zavjese” 1948. godine i da je na ovim prostorima afirmiran u decenijama koje su slijedile.