Vodeća europska klimatska agencija objavila je u utorak da je 2023. godina bila najtoplija godina u zabilježenoj povijesti, jer su ekstremne površinske temperature i vrući uvjeti u okeanu gurnuli planet opasno blizu dugo očekivanog praga zagrijavanja.

Prosječna temperatura zemlje prošle je godine bila 1,48°C toplija od prosjeka u predindustrijskom razdoblju, prije nego što su ljudi počeli zagrijavati planetu izgaranjem fosilnih goriva i drugim zagađujućim aktivnostima. Prošla godina oborila je svjetski temperaturni rekord za gotovo dvije desetine stepena, što je najveći skok koji su naučnici ikada zabilježili.

Predviđa se da će ova godina biti još toplija. Do kraja januara ili februara, upozorila je agencija, Prosječna dvanaestomjesečna temperatura planete vjerojatno će premašiti 1,5°C iznad predindustrijske razine, daleko iznad najambicioznijeg cilja za suzbijanje klimatskih promjena na svijetu.

Najava temperaturnog rekorda nije iznenadila naučnike koji su bili svjedoci posljednjih 12 mjeseci bijesnih šumskih požara, smrtonosnih valova okeanske vrućine, katastrofalnih poplava i alarmantnog odmrzavanja na Antarktiku. Užareno ljeto i “zapanjujuće” jesenske temperaturne anomalije gotovo su garantirale da će 2023. godinu ući u povijesne knjige.

No, iznos za koji je oboren rekord šokirao je čak i klimatske stručnjake.

“Mislim da niko nije očekivao anomalije velikih razmjera koje smo vidjeli”, rekao je direktor “Copernicus službe za klimatske promjene” Carlo Buontempo. “Bilo je to na rubu vjerodostojnosti.”

Zapanjujuće nove statistike naglašavaju kako su klimatske promjene uzrokovane ljudskim djelovanjem dovele do redovitih planetarnih fluktuacija koje su povećale temperature na neistraženi teritorij. Svaka od prethodnih osam godina već je bila jedna od osam najtoplijih zabilježenih. Tada je složen i još pomalo tajanstven niz klimatskih utjecaja, u kombinaciji s ljudskim aktivnostima, 2023. godinu učinio još toplijom, započevši eru “globalnog vrenja”, prema riječima generalnog sekretara Ujedinjenih nacija Antonia Guterresa.

Stručnjaci upozoravaju da će, ako zemlje ne transformiraju svoja gospodarstva i brzo se odmaknu od zagađujućih goriva, ta razina zagrijavanja uništiti ekološke mreže i dovesti do kolapsa sistema koje je stvorio čovjek.

GODINA KOJA “NEMA EKVIVALENT”

Kada se zloslutna toplina prvi put pojavila u Zemljinim okeanima prošlog proljeća, znanstvenici su rekli da je to vjerojatni znak da je rekordna Globalna vrućina neizbježna – ali ne prije 2024. godine.

No kako se planeta kretala prema klimatskom modelu El Nino, koji karakteriziraju tople vode Tihog okeana, temperature su naglo skočile. Juli i august bili su dva najtoplija mjeseca u 173-godišnjoj zabilježenoj povijesti koju je “Copernicus” proučavao.

Kako se antarktički morski led topi, a na najtoplijim mjestima na planeti uvjeti postaju previše ekstremni da bi ljudi mogli preživjeti, znanstvenici su pretpostavili da 2023. godina neće biti samo najtoplija zabilježena, već bi mogla nadmašiti sve što je viđeno u posljednjih 100.000 godina. Analiza fosila, ledenih jezgri i okeanskih sedimenata pokazuje da globalne temperature nisu bile tako visoke od posljednjeg ledenog doba, kada je Mibah tek počeo migrirati iz Afrike, a nilski konji lutali današnjom njemačkom.

Jesen je donijela još veća odstupanja od norme. Temperature u septembru bile su gotovo cijeli stepen Celzijusa toplije od prosjeka u posljednjih 30 godina, što ga čini najneobičnijim toplim mjesecom u skupu podataka kojom “Copernicus” raspolaže. A dva dana u novembru bila su, prvi put u povijesti, više od dva Celzijeva stepena toplija od predindustrijskog prosjeka za te datume.

“Ono što smo vidjeli 2023. nije ni s čim usporedivo”, rekao je Buontempo.

Rekordi u 2023. godini djelomično su bili posljedica do sada neviđenih temperatura površinskih voda svjetskih okeana. Agencija “Copernicus” mjerila je toplinu morskih valova od Indijskog okeana do Meksičkog zaljeva. U dijelovima Atlantskog okeana temperature su bile 4 do 5°C iznad prosjeka – razina koju Nacionalna uprava za okeane i atmosferu klasificira kao “više nego ekstremnu”.


Prosječne godišnje temperature u odnosu na prosjek zabilježen između 1880 i 1899 godine

Iako istraživači još nisu utvrdili učinke na morski život, toplinski valovi poput ovih nanijeli su ogromnu štetu mikroorganizmima u osnovi prehrambene mreže, izbijeljeli koralje i potaknuli cvjetanje otrovnih algi.

Premda okeani pokrivaju oko dvije trećine Zemljine površine, znanstvenici procjenjuju da su apsorbirali približno 90 posto dodatnog zagrijavanja kao rezultat izgaranja fosilnih goriva od strane ljudi i efekta staklenika koji te emisije imaju na atmosferu.

“Okean je naš čuvar”, kaže Karina von Schuckmann, okeanografkinja iz neprofitne organizacije “Mercator Ocean International”.

Dramatično zagrijavanje okeana jasan je signal “koliko je zemlja izašla iz energetske ravnoteže”, dodala je, jer se toplina nastavlja akumulirati brže nego što se može osloboditi s planete.

ŠTA JE UZROKOVALO REKORDNU VRUĆINU

Znanstvenici još razvrstavaju faktore koji su 2023. godinu učinili tako vanrednom.

Najveća i najočitija od njih je El Nino, zloglasna globalna klimatska promjena koja se događa nekoliko puta u desetljeću, a poznato je da podiže prosječne temperature planeta za nekoliko desetina Celzijevog stepena. Karakteristika El Nina je zona toplijih od uobičajenih voda u središnjem i istočnom ekvatorijalnom Tihom okeanu, koje proizvode ogromne količine topline i vodene pare i uzrokuju ekstremne vremenske uvjete širom svijeta.

No, prema “Copernicusu”, El Nino sam po sebi ne može objasniti vanrednu vrućinu u posljednjih 12 mjeseci. Jer 2023. godine nije samo Tihi okean pokazao zapanjujuću toplinu.

Znanstvenici također vjeruju da se Atlantik možda zagrijao kao rezultat slabljenja zapadnih vjetrova, koji imaju tendenciju da uzburkaju vodu i prenose površinsku toplinu u dublje slojeve okeana. To bi također moglo biti rezultat koncentracije saharske prašine u zraku ispod normalne; obično čestice blokiraju dio sunčeve svjetlosti da dođe do površine okeana.

Zapravo, globalno je došlo do smanjenja čestica koje zagađuju sunce, poznate kao aerosoli, velikim dijelom zbog napora na smanjenju onečišćenja zraka. Posljednjih godina teretni brodovi poduzeli su mjere za smanjenje svojih emisija. Znanstvenici su pretpostavili da je smanjenje aerosola možda omogućilo više sunca da dođe do okeana.

A tu je i potencijalni utjecaj snažne podvodne vulkanske erupcije. Kada je erupcija hunga Tonga-hunga Haapai u južnom Tihom okeanu u januar 2022. godine izbacila “perjanicu” visoku 57 kilometara, znanstvenici su rekli da je u atmosferu ispušteno toliko vodene pare da bi to moglo imati dugotrajan učinak mjesecima, ako ne i godinama.

NASA-ini satelitski podaci pokazali su da je vulkan izbacio neviđenu količinu vode u stratosferu – jednaku 10 posto količine vode koja je već bila sadržana u drugom sloju Zemljine atmosfere. U stratosferi, vodena para, poput antropogenih emisija ugljičnog dioksida, djeluje kao staklenički plin, zadržavajući toplinu poput pokrivača oko Zemlje.

Ali neće biti jasno kakvu je ulogu igrao svaki od ovih faktora dok naučnici ne testiraju svaku od ovih hipoteza.

Ono što je očito, naglašavaju naučnici, jest da su ovogodišnji ekstremni događaji bili mogući samo zato što su se dogodili usred klimatskih promjena uzrokovanih čovjekom. Koncentracija ugljičnog dioksida u atmosferi dosegla je rekordnih 419 dijelova na milijun 2023. godine. I unatoč globalnim obećanjima da će smanjiti potrošnju metana, koji u kratkom vremenskom razdoblju zarobi 86 puta više topline od ugljičnog dioksida, razine tog plina također su dosegle nove vrhove.

Samo postizanjem “neto nule” – tačke u kojoj ljudi prestaju dodavati stakleničke plinove u atmosferu – čovječanstvo će moći preokrenuti dugoročni trend zagrijavanja zemlje, rekao je Paulo Chappi, klimatski stručnjak s Imperial Collegea u Londonu.

“To je ono što nam fizička znanost govori o tome što bismo trebali učiniti”, rekao je Seppi.

ŠTA SLIJEDI

Prema “Copernicusovim” podacima, gotovo polovina svih dana u 2023. godini bila je za 1,5°C toplija od predindustrijskog prosjeka na taj datum, dajući svijetu opasan okus klime koji je obećao izbjeći.

Na Pariskoj klimatskoj konferenciji 2015. godine države su se složile s ambicioznim ciljem “nastavka napora da se ograniči porast temperature za 1,5°C iznad predindustrijske razine”. Tri godine poslije, posebni izvještaj Međuvladinog panela o klimatskim promjenama otkrilo je da bi ispunjavanje ovog ambicioznog praga moglo izbjeći mnoge katastrofalnije učinke zagrijavanja, ali da bi to učinilo, svijet bi trebao smanjiti emisije stakleničkih plinova za gotovo polovinu u nešto više od jednog desetljeća.

Emisije i dalje rastu, a čini se da se svijet sada kreće na rubu novih prekoračenja.

Naučnici predviđaju da bi planeta mogla postaviti još jedan rekord prosječne temperature već 2024. godine. Neki također kažu da je najnoviji porast globalnih temperatura znak da se tempo klimatskih promjena ubrzao.

Bez obzira prelazi li 2023. granicu od 1,5°C, ova nam je godina “dala ideju kako bi moglo izgledati kad dosegnemo 1,5 stepeni”, rekao je Buontempo.

“Kao društvo moramo bolje iskoristiti znanje koje imamo”, rekao je Buontempo, “jer budućnost neće biti poput naše prošlosti.”

(Izvor: The Washington Post)