U Bosni se znalo, ako padne Sarajevo, gotovo je s Bosnom. Zato su ukupne odbrambene snage Bosne pojačale akciju na svim stranama zemlje da onemoguće koncentraciju snaga neprijatelja u njegovoj namjeri da zauzme bosansku prijestolnicu.
I dok je general Filipović u Zenici vršio posljednje pripreme da krene u odlučan napad na Sarajevo, stigne mu vijest da je krajiška vojska pod zapovjedništvom Hasana Čekića povratila Prijedor i Banju Luku te da su zarobili svu tamošnju posadu. U isto vrijeme muftija Šemsekadić je sa svojom vojskom nanosio teške gubitke snagama koje su držale Doboj.
Dio zapadnobosanske vojske jačine 5.000 boraca i s 15 topova krene prema Travniku u namjeri da Austrijancima zađe iza leda i onemogući im nadiranje prema Sarajevu. Ovi nadljudski napori bosanske vojske da spase svoju prijestolnicu ipak nisu urodili plodom. Krajišnici nisu mogli zadržati Banju Luku jer je protiv njih bila poslana topnička baterija protiv koje se nisu imali čime braniti pa su se morali povući. Isto se desilo s vojskom iz zapadne Bosne.
Dok je bila na putu za Travnik s leđa je napadnu rezervne austrijske jedinice pristigle iz Hrvatske. lako su se i Krajišnici i Livnjaci nadljudski borili i nanijeli neprijatelju teške gubitke, to nije moglo promijeniti situaciju u kojoj su Austrijanci s brojnijim ljudstvom i tehnikom imali ogromnu nadmoć.
Neprijateljsku vojsku koja je nadirala dolinom rijeke Bosne branioci su, predvođeni šejhom Hadžijamakovićem, dočekali kod Kaknja. Kako su se borili i koliko su napora ulagali da se neprijatelju ne dozvoli prolaz govori podatak da je bitka trajala dva dana. lako su dali sve od sebe i neprijatelju nanijeli teške gubitke, morali su se povući. Nije se moglo izići nakraj s brojnijim i opremljenijim protivnikom. Novi položaj su zauzeli kod Visokog. Tu se vodio još krvaviji boj (17. augusta). lako su i ovdje neprijatelju naneseni teški gubici konačno je presudila premoć neprijatelja.
Druga odbrana Sarajeva nalazila se u Klokotima, na nekih 7-8 kilometara sjeverno od Kiseljaka na putu za Busovaču. Ovdje je bosanske snage predvodio komandant Smail Haki Selmanović. Bosanski odredi su zaposjeli tamošnji klanac s namjerom da tu pokusaju zaustaviti drugi glavni dio neprijateljske vojske na njegovom putu za Sarajevo. Klokoti su s vrbaške strane predstavljali posljednji branik Sarajeva pa su se i tu koncentrirale jake odbrambene snage.
Bitka u Klokotima vodila se isti dan kad i ona kod Kaknja (16. augusta). Bila je izuzetno krvava. Na bojnom polju je bio prisutan i glavnokomandirajući austrijske vojske, general Filipović. Koliko god je Austrijancima bilo stalo da probiju odbranu i time uklone posljednju prepreku za Sarajevo, braniocima je bilo još više stalo da to ne dozvole. Bili su svjesni da se ovom bitkom rješava sudbina Sarajeva, a time i Bosne. Među braniocima su se posebno istakli odredi iz Busovače, Fojnice, Kreševa i drugih okolnih mjesta, koji su se borili na svojim pragovima. Ipak, brojčana premoć u ljudstvu i tehnici koja je bila na strani neprijatelja odlučila je i ovdje, i front je bio probijen. Put za Sarajevo bio je otvoren.
(Enver Imamović: Pregled historije Bosne, KBS, Sarajevo, 2016)
