Tim turskih arheologa otkrio je cijeli podzemni kompleks iz željeznog doba s uzorcima rijetke antičke umjetnosti ispod kuće u selu Başbük. Mjesto su prvo pronašli pljačkaši. Ipak, istraživači su uspjeli izvršiti iskapanje i otkrili da su ostaci iz vremena neoasirskog Carstva, iz prvog milenija prije nove ere.

Nedovršeni imjetnički rad predstavlja procesiju sirijsko-anadolskih božanstava s aramejskim imenima i u asirskom stilu, prikazujući integraciju između različitih kultura Carstva. Kompleks je isklesan u stijeni i proteže se najmanje 30 metara ispod dvokatnice.

Mjesto je prvo privuklo pažnju pljačkaša grobnica, koje su na kraju uhapsile turske vlasti. Tada su stručnjaci uspjeli izvršiti iskapanje podzemnog kompleksa nakon čega je uslijedilo proučavanje njegove stijene, kako je objašnjeno u članku objavljenom u časopisu Antiquity.

Neoasirsko Carstvo nastalo je u Mezopotamiji i postalo je najveće ikada viđeno u to vrijeme. U Anadoliju se proširilo između 900. i 600. godine prije nove ere kada je vjerojatno i nastalo ovo umjetničko djelo.

“Kada je Asirsko Carstvo imalo političku moć u jugoistočnoj Anadoliji, vladari su izražavali svoj autoritet kroz umjetnost u asirskom dvorskom stilu”, objašnjava dr. Selim Ferruh Adalı. Natpisi koji prate prikaz, međutim, ne govore o osvajanju, već govore o integraciji. Tekstovi su napisani na lokalnom aramejskom jeziku, a ne na asirskom, a umjetničko djelo sadrži vjerske teme iz Anadolije i Sirije.

Zapravo, natpisi pokazuju da su figure lokalna božanstva, unatoč asirskom stilu. To je omogućilo istraživačima da identificiraju četiri od njih, uključujući boga oluje Hadada, boga mjeseca Sîna i najstariji prikaz glavne sirijske božice Atargatis u ovoj regiji.

“Uključivanje sirijsko-anadolskih vjerskih tema pokazuje prilagodbu novoasirskih elemenata na načine koje nismo očekivali od prethodnih nalaza”, kaže Selim Ferruh Adalı. "One odražavaju raniju fazu asirske prisutnosti u regiji, kada su lokalni elementi bili više naglašeni", dodaje.

Prema asirskoj i aramejskoj mitologiji, Hadad je bog groma i kiše koji tjera biljke da rastu ili ih uništava. Poistovjećuje se s egipatskim bogom Setom, grčkim Zeusom ili rimskim Jupiterom. Sîn (također poznat kao Sinaj, Nanna, Nannar, Suen ili Zuen) se često nazivao En-zu, što znači 'gospodar mudrosti'. Atargatis je, s druge strane, bila sirijska božica vegetacije i plodnosti, zaštitnica života i prosperiteta poljoprivrednih zajednica.

Arheolozi su također uspjeli identificirati natpis koji bi se mogao odnositi na ime 'Mukīn-abūa'. Ta je osoba bila neoasirski zvaničnik za vrijeme vladavine Adad-nirarija III (811.–783. pr. Kr.). Istražitelji nagađaju da je možda koristio kompleks kako bi se uklopio i pridobio lokalno stanovništvo.

Nedovršenost strukture, međutim, sugerira da je bila neuspješna. Nešto što je uticalo na aktivnosti graditelja, možda pobuna, moglo je dovesti do njegovog napuštanja. Istraživači se nadaju da će budući rad moći rasvijetliti kulturu i politiku drevnog carstva.

"Budući da se radilo o iskopavanju za spašavanje, nismo mogli u potpunosti pregledati mjesto", kaže dr. Adalı. "Buduća iskapanja će se na kraju provesti u Başbüku i otkrit će više detalja o ovom tajanstvenom podzemnom kompleksu."