Papa Franjo diskretno je na posljednjoj biskupskoj sinodi sazvanoj u Rimu pokrenuo unutrašnju revoluciju koja bi mogla obilježiti prije i poslije u Katoličkoj crkvi. Pripremni radovi započeli su 2021. godine, a ambicija za promjenama iskazana je već na prvoj, nedavno zatvorenoj skupštini, na kojoj su prvi put učestvovale žene s pravom glasa.
To je sinoda otvorena i laicima na kojoj se raspravlja o pristupu žena đakonatu – položaju prije svećeništva koji dopušta služenje euharistije i slavljenje krštenja i vjenčanja – te o takvim relevantnim pitanjima kao što je valjanost celibata svećenika. u određenim okolnostima, prihvaćanje homoseksualnih parova, eutanazija ili primanje rastavljenih i ponovno vjenčanih osoba.
Papa je pažljivo pripremio ovaj značajan susret kako bi projicirao svoju viziju Crkve nakon svog pontifikata. U ovom prvom saboru moglo je odlučivati 365 osoba, od toga oko 75% biskupa. Prvi put glasalo je 70 laika i 54 žene. S obzirom na opseg pitanja o kojima se raspravlja i snažno protivljenje koje izazivaju u najtradicionalnijem dijelu Crkve, ne čudi da inicijalni dokument odobren nakon gotovo mjesec dana dijaloga nije vrlo eksplicitan u svojim prijedlozima za transformaciju, ali svi su dobili većinsku podršku, što omogućuje otvaranje rasprave.
Dokument će sada biti razaslan prema biskupijama, gdje će se o njemu raspravljati godinu dana kako bi se o njemu izjašnjavalo na završnoj općoj skupštini, zakazanoj za oktobar 2024. Ono što je konačno dogovoreno na kraju sinode neće biti obvezujuće, ali Papa to može postaviti kao standard obavezan za cijelu Crkvu.
Posljednjih je godina papa Franjo imenovao brojne biskupe i kardinale, što mu je omogućilo promjenu odnosa snaga unutar Crkve, no i dalje se suočava sa značajnim otporima. Katolička hijerarhija podijeljena je na dvije velike struje: progresivnu, predvođenu njemačkom crkvom, koja se zalaže za ukidanje celibata i dopuštanje ženama pristupa svećeništvu, i konzervativnu, predvođenu američkom crkvom, koja se protivi bilo kakvoj obnovi.
Papa pokušava pažljivo provesti reformu kako bi izbjegao raskol, ali se pobrinuo da svojom politikom imenovanja ojača pozicije otvorene za promjene, osobito u kardinalskom kolegiju, tijelu koje će na kraju odlučiti o sljedećem pontifiku. Od 137 kardinala s pravom glasa, 99 ih je imenovao Franjo.
O njima će ovisiti hoće li reforme koje propagira potrajati i kad njega više ne bude. Ovim mjerama i sazivanjem ove posebne sinode Papa je želio postaviti temelje za preobrazbu Crkve koja će je uskladiti s dubokim društvenim promjenama koje su nastale posljednjih godina.
