Taj 24. novembar 1991. upisan je u belgijsku historiju kao crna nedjelja. Tog je dana malo poznata stranka krajnje desnice, Vlaams Blok, osvojila birače na sjeveru zemlje svojim govorom protiv imigracije i za neovisnost Flandrije. Šokirane, ostale stranke su se složile da ih drže izvan svake vladine koalicije kroz „sanitarni koridor“ koji je više od 30 godina sprječavao ekstremnu desnicu da dođe na vlast. To je njegovo najveće postignuće. Njegov najgori nedostatak je što nije zaustavio njihov rast.
U Belgiji se 9. juna održavaju savezni i regionalni izbori, kao i evropski izbori, a Vlaams Belang – kako se desničarska stranka preimenovala nakon što je originalna formacija zabranjena 2004. zbog rasizma – vjerojatno će postići najbolji rezultat u svojoj historiji.
Ankete predviđaju da bi mogla doći sa 19% glasova koliko je imala u Flandriji 2019. na gotovo 30%, što bi je učinilo najmoćnijom strankom u bogatoj nizozemskoj govornoj regiji. U kolaciji bi mogla imati većinu u flamanskom parlamentu, što je situacija bez presedana koja izaziva zabrinutost na jugu zemlje i postavlja brojna pitanja.
Prvo: Hoće li „cordon sanitaire“ u Flandriji biti ukinut? "To je temeljna tema ovih izbora", kaže politolog Nicolas Bouteca, vanredni profesor na Univerzitetu Ghent. “Teško je predvidjeti, ali nema sumnje da nikada nije bilo toliko mogućnosti kao sada. Dio stranke N-VA je otvoren za saradnju i može biti veliki pritisak da se to učini.”
Činjenica da je cilj te dvije stranke nezavisnost Flandrije pojačava zabrinutost ali ne smijemo izgubiti iz vida, naglašava Bouteca, da su njihove strategije za postizanje tog cilja vrlo različite.
“Vlaams Belang predlaže proglasiti nezavisnost od parlamenta Flandrije”, objašnjava Bouteca. S druge strane, N-VA, radije teži transformaciji Belgije u konfederalnu državu. “Oni su konzervativna stranka i kao takvi ne vole revolucije. Ne vjeruju da će ta strategija uspjeti. Oni brane pregovore s govornicima francuskog u saveznom parlamentu kako bi dobili više autonomije. Oni ne vjeruju da se to može postići na drugi način."
Na državnoj razini nema sumnje da će kordon ostati i da Vlaams Belang neće biti dio sljedeće federalne vlade. Zbog principa i zato što nijedna stranka francuskog govornog područja nije za podjelu Belgije. Nadalje, dok Flandrija nije učinila ništa osim što je skrenula udesno, i Valonija i Bruxelles se kreću ulijevo a tamo je na vlasti snažna Socijalistička partija.
Nazivaju to “belgijskim paradoksom”: Flandrija i Valonija su do te mjere nezavisne političke sfere da ekstremna desnica u francuskom govornom području Belgije ne postoji. Ova situacija nije utjeha za Ninu Henkens, koordinatoricu antirasističke platforme Kif kif. Društvena reakcija na uspon krajnje desnice "uopće nije" poput onoga što je nedavno viđeno u Njemačkoj, žali se ona.
“Ekstremna desnica vrlo je normalizirana u Flandriji. Problem je u tome što druge političke stranke sudjeluju u njihovim idejama i ekstremističkom diskursu”, posebno o imigraciji, a “mediji tretiraju Vlaams Belang kao da je samo još jedna stranka. Zato je tako malo protivljenja fašizmu.”