Evropske zemlje koje šalju oružje ukrajinskoj vladi koriste zračnu rutu, avioni slijeću u vojnu bazu ili na aerodrom na istoku Poljske, u blizini Krakova, odakle ga šalju ukrajinskoj vojsci.

Na taj je način se dopremaju pošiljke pomoći snagama lojalnim vladi u Kijevu. Materijal dočekaju američke trupe zadužene za logistički rad na istovaru materijala, a odvozi ih konvoj ukrajinske vojske koji štite poljske snage do dolaska na ukrajinsku granicu.

Jednom kada uđu svoju zemlju, na ukrajinskoj je vojsci da odluči o najsigurnijim rutama za distribuciju oružja. Nešto manje-više lahko izvedivo, budući da je napredovanje ruskih trupa u zapadnom dijelu zemlje jedva primjetno. Usredotočuju se prije svega na napredovanje sa sjevera prema Kijevu na jugu i prema Harkovu na istoku.

Međutim, u ovom trenutku glavna je misija ukrajinskih snaga dovesti ih do Kijeva, gdje bi se u sljedećih nekoliko dana mogla pokrenuti velika bitka. “Opsada grada nije savršena, građani znaju unaprijed pripremljene rute ili stepenice za to”, objašnjavaju i podsjećaju na opsadu sarajeva kada je grad spašen zahvaljujući tunelu iskopanom ispod piste.

Za sada, glavno oružje koje šalju evropske zemlje su protivtenkovski raketni bacači, koji onemogućuju napredovanje kolona oklopnih vozila i tenkova T-72.

Tako je Velika Britanija poslala 1080 protuoklopnih sustava NLAW, Nizozemske ili Njemačke s Panzerfaust 3, Estonije s Javelinom ili Švedske s 5000 protivoklopnih sustava AT4.

Još jedna ruta za Boeinge C-17 koji pripadaju NATO-ovom krilu za zračni transport jeste ona ka bazi Pápa u Mađarskoj. Jedan od njih je prevezao pošiljku iz Nizozemske, sastavljenu od 200 protivavionskih projektila Stinger, 100 snajperskih pušaka s 30.000 metaka, 50 protutenkovskih raketnih bacača Panzerfaust 3 sa 400 raketa, 30 detektora metala ( protiv mina) i dva robota, 3000 šljemova i 2000 pancir-prsluka.

Drugi je, kako tvrde mađarski mediji, doletio iz Mađarske prvo u Norvešku, a zatim u Litvaniju s vojnom opremom iz te skandinavske zemlje, navodno s 2000 protutenkovskih bacača granata M72.

Vlada Viktora Orbana priznala je postojanje tri mađarska zrakoplova dodijeljena zadacima vezanim uz Strateški zračni promet (SAC) u kojem sarađuje deset zemalja (Bugarska, Estonija, Mađarska , Litvanija, Nizozemska, Norveška, Poljska, Rumunija, Slovenija i SAD) članica NATO-a i dvije članice (Finska i Švedska) Partnerstva za mir (PFP).